Artnit

Društvo

Biti između Scile i Haribde je izraz koji potiče iz grčke mitologije i ilustruje bezizlaznost situacije to jest da se između dva zla mora izabrati jedno. Opasnost plovidbe između hridi sa Scilom i vira sa Haribdom istaknuta je u Homerovom epu Odiseja i dala je povod izreci Incidit in Scyllam qui vult vitare Charybdim, što u prevodu sa latinskog jezika znači naleti na Scilu, ko hoće izbeći Haribdu. Izraz između Scile i Haribde se zadržao do danas i označava položaj kada opasnost preti i s jedne i s druge strane, kada se dospeva sa zla na gore. Sličan je i izraz prolaziti kroz Scilu i Haribdu, sa značenjem nailaziti na velike opasnosti, kao i proći Scilu i Haribdu, to jest savladati velike teškoće.

Glavna proročica Pitija u Apolonovom hramu u Delfima bila je jedna od prvih zabeleženih po kojoj su sve druge nosile to ime. Pišući o Proročištu u Delfima Plutarh govori da je Pitija bila jedna od Sibila i zvala se Libisa, a bila je kći Zevsa i najade Lamije. Smatralo se da tokom proročkog transa na njihova usta govori Apolon lično. Njihove odgovore koji su se sastojali od nerazumljivih, nepovezanih i zagonetnih reči su saopštavali Apolonovi sveštenici pošto bi ih preveli u stih. Poznate su po svojim zagonetnim odgovorima, a njihovo ime je utkano u izraz Pitijin odgovor, koji znači nejasan, dvosmislen, nerazumljiv, neodređen, tajanstven, zagonetan odgovor.

Jezero je jedna od najupečatljivijih slika sveobuhvatne celosti u malom. Makrokosmičko more, mikrokosmički obujmljeno zemljom, time je učinjeno dostupnim izvorištem hrane za život i duh čoveka. Ono reflektuje i usisava u svoje dubine, pa time i u srce zemlje, sve što njegova suprotnost, nebo, oličava svojom svetlošću i visinom, postajući tako nekom vrstom posrednika između dvaju oprečnih polova i suprotstavljenih aspekata stvarnosti: mračnog, zemaljskog načela, i načela svetlog, božanskog neba, kao i svih vrednosti koje ta načela podrazumevaju.

Često je isticano da ono što karakteriše film, za razliku od ostalih načina predstavljanja, jeste utisak stvarnosti pri gledanju filmova. Taj utisak stvarnosti, čiji je mitski primer užas kojim su bili obuzeti prvi gledaoci Limijerevog filma Ulazak voza u stanicu (1895), bio je središnja tačka razmišljanja i rasprava o filmu, koja su nastojala da definišu njegovu specifičnost (u odnosu na slikarstvo i fotografiju...), kao i tehničke i psihološke temelje tog utiska stvarnosti i analiziraju posledice do kojih on dovodi u ponašanju gledalaca tokom gledanja filma.

Klaustrofobija se definiše kao strah od zatvorenih prostora. Obično se klasifikuje kao anksiozni poremećaj, koji često rezultira napadima panike. Suočena sa nemogućnošću bekstva, osoba koja pati od klaustrofobije se boji da će se ugušiti, biti zgnječena, izgubiti svest ili izgubiti kontrolu nad svojim postupcima ili mišićima sfinktera.

U čemu je razlika između filmova snimljenih za televiziju i onih bioskopskih? Prvo, ne smatram da je televizijski gledalac manje inteligentan od bioskopskog. Razlog zbog kojeg je nešto snimljeno drugačije za televiziju nije u tome što su gledaoci gluplji, već u tome što urednici misle da je tako bolje. Mislim da je to problem sa televizijom. To ne važi u tolikoj meri za britansku televiziju jer ona nije toliko glupa kao nemačka, francuska ili poljska.

Četvrtak, 14 Maj 2020 10:23

Zaboravljeni

Meksički crno-beli film Zaboravljeni (Los Olvidados) Luis Bunjuel je snimio 1950. godine po romanu Milosrđe Benita Peresa Galdosa. Film je u tradiciji socijalnog realizma, mada sadrži i elemente nadrealizma prisutne u većini Bunjuelovih filmova. Ovaj film je Bunjuel prvi put prikazao u Parizu za svoje stare prijatelje nadrealiste u istom bioskopu gde je bio premijerno prikazan film Zlatno doba dvadeset godina ranije. Na Kanskom festivalu 1951. godine film je dobio Veliku nagradu za režiju, a danas se smatra jednim od klasika meksičke i svetske kinematografije.

Sreda, 06 Maj 2020 10:29

O pojmu morala

Moral je važan činilac društvene kohezije koji reguliše odnose među ljudima. Određen je istorijski i oblikuje se u skladu sa uslovima života zajednice, kulturnom tradicijom i religijskim predstavama. On je relativan, nije isti u svim društvenim grupama i istorijskim periodima. Često se pojam morala definiše kao skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji određuju način ponašanja i međusobne odnose ljudi, određeni oblik života i prosuđuju što je dobro, a što zlo u određenoj društvenoj grupi, zajednici.

Šta li smekšava civilizacija u nama? Civilizacija izrađuje u čoveku samo mnogostranost osećanja, i... apsolutno ništa više. A razvitkom te mnogostranosti čovek će doći možda i dotle: da će pronaći nasladu i u prolivanju krvi. I toga je već i bilo! Jeste li primetili, da su najutančaniji krvoloci bili skoro svi od reda najcivilizovanija gospoda, kojima razne Atile i Stenjke Razini nisu bili ni za mali prst; i ako ne padaju tako jako u oči kao Atila i Stenjka Razin, to dolazi samo otuda što ih često sretamo, što su suviše obični i svakodnevni.

Nedelja, 03 Maj 2020 10:37

Anđeo uništenja

Nadrealistički meksički crno-beli film Anđeo uništenja (El ángel exterminador) snimljen 1962. godine smatra se jednim od najuspešnijih i najpoznatijih ostvarenja španskog režisera Luisa Bunjuela. Ovaj film predstavlja kombinaciju nadrealizma, crnog humora i društvene satire na račun buržoazije. Karakterističnim jednostavnim stilom Bunjuel analizira društvo kroz prizmu iracionalnog i istovremeno stvara gorke i mračne slike rituala građanskog visokog društva.

Vi ste ovde: Home Društvo