Društvo
Džek London - U najmanju ruku već punih sto godina njima se oduzima sve ono što je najbolje
Gospodarenje vladajuće klase zasniva se na propadanju druge klase. A kad su radnici odvojeni u getu, oni moraju neprestano da padaju sve dublje. Stvara se narod zakržljalih ljudi, niskog rasta, koji se na prvi pogled razlikuje od svojih gospodara, narod ulice, što, u stvari, i jest, koji nema životne snage i otpornosti. Muškarci postaju karikature onoga što bi ljudi trebalo da budu, a njihove žene i deca su bleda i slabokrvna stvorenja, očiju okruženih tamnim kolutovima, koja hodaju pognuta i pogrbljena i već u mladosti gube svaku skladnost i lepotu.
Nikolaj Berđajev - Sloboda je postala zaštitnica prava privilegovane manjine, zaštitnica kapitalističke svojine i vlasti novca
Čovek kao građanin je, s jedne strane, potisnuo i zakrio čoveka kao slobodnog duha, koji pripada drugom poretku bića, a s druge strane, čoveka kao proizvođača, kao delatnika - nije bilo proklamovano pravo svakoga čoveka na dostojanstveno postojanje i na rad. Protivrečnosti i lažne posledice proklamacije prava čoveka i građanina u buržoaskim društvima, izazivale su reakciju protiv same ideje prava i slobode ljudske ličnosti.
Sigmund Frojd - Kulturni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvima između različitih kultura
Čovjek će tek odveć lako biti sklon da u psihički posjed jedne kulture ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome koja su postignuća najvrednija i kojima od njih se ponajviše teži. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono što određuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok događaja bio drukčiji; ideali su se izgrađivali na prvim djelima, omogućenim zajedničkim djelovanjem unutrašnje nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva djela ideal je zatim zadržao kako bi osigurao njihovo nastavljanje.
Ima li pravih putokaza za mlade
Savremeno srpsko društvo je zahvaćeno dubokom krizom, mnogobrojnim konfliktima, erozijom vrednosnog sistema. Ovaj postojeći društveni milje stvara specifične izazove i iskušenja mladoj generaciji u Srbiji.
Hana Arent - O terminu javnosti
Termin “javnost“ označava dva blisko povezana, ali ne potpuno istovetna fenomena.
On najpre govori da svi mogu da vide i čuju sve što se pojavljuje u javnosti, i da to stiče najveći mogući publicitet. Za nas, pojavljivanje - nešto što vidimo i čujemo, i mi i drugi - čini realnost.
Traženje istine u savremenom medijskom pejzažu
Istina je nekada bila apsolut. U današnjem svetu to je sve manje. Od svih kriza koje duboko zasecaju već bolesno društveno tkivo možda je najveća kriza istine. Naš društveni prostor odavno ispunjavaju glupost, neznanje, laž, nekritičnost, pogrešan način življenja i mišljenja. Manipulacija istinom nikada nije bila tako izrazita kao danas. Vešto se iskorišćavaju neznanje, nekritičnost, zahtevi i nezadovoljstvo.
Fridrih Niče - Zašto sam ja udes
Ja znam svoju sudbu. Jednom će se uz moje ime vezati uspomena na nešto ogromno - na jednu krizu, kakve nije bilo na zemlji, na najdublju koliziju savesti, na jednu odluku, izazvanu protiv svega, što je dotad bilo verovano, traženo, osveštano. Ja nisam čovek, ja sam dinamit. - I sa svim tim u meni nema ništa od kakva osnivača vere - vere su stvar puka, a ja moram posle dodira sa verskim ljudima da perem ruke...
Džon Djui - O prirodi logike
Da se bolje shvati postojeća neizvjesnost u pogledu glavnog predmeta, dovoljno je navesti samo neka od raznih shvaćanja o prirodi logike koja sada stoje u međusobnoj suprotnosti. Kaže se na primjer, da je logika znanost o nužnim zakonima mišljenja, i da je ona teorija uređenih relacija, relacija koje su sasvim nezavisne od mišljenja.
Džordž Berkli - O ljudskoj spoznaji
Kako filozofija nije ništa drugo do proučavanje mudrosti i istine, moglo bi se s pravom očekivati, da će oni, koji su na nju utrošili najviše vremena i truda, uživati veći mir i vedrinu duha, veću jasnoću i očevidnost spoznaje nego drugi ljudi, i da će ih manje nego ostale uznemiravati sumnje i poteškoće.
Nikolaj Hartman - Prostor i vreme
Istinska obilježja realnosti ne pripadaju kategorijama prostora i materije, nego onima vremena i individualnosti. Prostor i vrijeme ontološki nisu jednako vrijedne kategorije: vrijeme je u mnogo čemu fundamentalnije od prostora. Prostorni su samo stvari i živa bića, uključivo procesi u kojima protječe njihov opstanak; a vremenski su osim toga također duševna i duhovna zbivanja. Baš u vremenu je sve realno, u prostoru samo dio - moglo bi se reći samo polovica realnoga svijeta, naime njegove niže tvorbe.
Društvo