Društvo
Simbolika šume
Šuma je jedan od onih velikih simbola koji su uvek bili prisutni u mitovima, legendama, književnosti, filmovima i drugim, ako ne i svim kreativnim poduhvatima čovečanstva. U mnogim kulturama šuma je posvećena bogu ili obožavanju predaka, mesto gde se daju ponude i vrše inicijacijski rituali. Simbol šuma je povezan sa magijom koja može biti opasna, ali i mesto prilika i transformacije. Psiholozi su je tumačili kao izraz nesvesnih procesa u umu, a putovanje u šumu kao metaforično putovanje u um.
Monteskije - Svaki narod ima svoju nauku, po kojoj podešava svoju politiku
“Evo knjiga iz oblasti nauke, ili, bolje reći, iz oblasti okultnog neznanja; takve su one knjige koje sadrže neku vrstu čarolije; one su odvratne po mišljenju većine ljudi, a žalosne po mome mišljenju. Takve su i knjige iz oblasti sudske astrologije“. - “Šta kažete, oče? Knjige iz oblasti sudske astrologije!“ brzo i vatreno odgovorih ja.
Efekat posmatrača - difuzija odgovornosti
Godine 1964. zastrašujuće ubistvo dvadesetosmogodišnje Njujorčanke Kiti Đenoveze, koja je izbodena na ulici dok je sa prozora tu stravičnu scenu posmatralo njenih 38 komšija, podstaklo je psihologe da pokušaju da objasne zašto joj niko nije pritekao u pomoć. Slučaj Kiti Đenoveze je značajan za socijalnu psihologiju jer su nakon njega usledila istraživanja efekta posmatrača i istovremeno označava početak drugačijeg razmišljanja o društvenim grupama i mogućim opasnostima.
Urlih Gregor i Eno Patalas - O filmu Građanin Kejn Orsona Velsa
Isto onako malo kao i struktura celog filma, drže se pojedinačne epizode zakona uobičajene filmske dramaturgije. Ne pričaju se priče, već se prenose sećanja. Pri tome se prožimaju anegdota i komentar. Slika sećanja je tendenciozno obojena. Vels rukuje sredstvima filmske retorike majstorstvom koje nikada ranije ni kasnije nije dostignuto: dugi vremenski odseci se eliptički opisuju, slika ironično kontrastira tekstu ili jedan kadar sledećem, komplikovani događaji se obuhvataju metaforama.
Dejvid Parkinson - Neorealistički reditelj Vitorio de Sika
Scenarije za filmove drugog velikog neorealističkog reditelja, popularnog Vitorija de Sike (Vittorio De Sica, 1901-1974), pisao je sam Cavatini, mada se ni ovi filmovi nisu strogo pridržavali njegovih osnovnih načela, što bi se moglo reći i za većinu neoralističkih filmova. Najbliži njihovom ispunjenju bio je film Čistači cipela (Sciuscià /Ragazzi/, 1946), spontana pesimistična priča o iskvarenoj nevinosti u Rimu pod nacističkom okupacijom.
Kentauri - napola ljudi, napola konji
Kentauri su u grčkim mitovima fantastična bića, napola ljudi, napola konji. Moguće je da su u početku Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer ih spominje kao divlje pleme u Tesaliji i zapadnoj Arkadiji i naziva više zverima nego ljudima.
Seneka - Otići ću sa svedočanstvom da sam voleo dobru savest i blagorodne težnje, i da ničiju slobodu nisam sobom ograničio, a najmanje svoju
“Ja ću približavanje smrti dočekati istim licem kakvim je posmatram i kod drugih. Ja ću se pokoravati naporima, ma koliki oni bili, i telo podupirati duhom. Ja ću bogatstvo, imao ga ili ne imao, jednako prezirati, ni žalosniji ako ono negde drugde bude nagomilano, ni srčaniji ako ono oko mene bude sjalo. Ja neću da se uzbuđujem ni kad sreća dolazi ni kad odlazi. Ja ću sve zemlje posmatrati kao da pripadaju meni, a moje kao da pripadaju svima.
Ana Frojd - Projekcija malog deteta
Projekcija je slična potiskivanju i po tome što nije vezana za određene situacije straha. Ona nastaje usled realnog straha, straha od Nad-Ja i straha od nagona. Engleski psihoanalitičari tvrde da se već u prvim mesecima čovekovog života, pre svih potiskivanja, mogu pojaviti projekcije prvih agresivnih pobuda, i da one mogu odlučno uticati na formiranje dečje slike sveta i na ličnost deteta.
Hana Arent - Isus Hrist je rečima i delom učio samo jednome - činjenju dobra
Isus je rečima i delom učio samo jednome - činjenju dobra. A dobro je očigledno sklono skrivanju, ono izbegava da ga iko vidi i čuje. Hrišćansko neprijateljstvo prema domenu javnosti, kao i sklonost hrišćana, barem onih ranih, da žive što dalje od domena javnosti, može se razumeti i kao samorazumljiva posledica toga što su se posvetili dobrim delima, čak i nezavisno od toga koja su verovanja i očekivanja gajili.
Legenda o potopu - Nojeva barka
Legenda o potopu, poznata i kao Nojeva barka nalazi se u okviru Starog zaveta, u Knjizi postanja. U ovom delu Biblije, fokus je na stvaranju sveta, na Bogu kao tvorcu svega živog, ljudskoj sudbini i poreklu, kao i na čovekovom odnosu naspram Dobra i Zla. Knjiga Postanja u drugom delu govori o Božjim praocima, izabranom narodu, Izraelcima i o prvim ljudima koje je Bog spasao i sa kojim počinje spasavanje čitavog sveta.