Film Anđeo uništenja prikazuje ključnu nadrealističku temu društva koje pokušava da kontroliše pravu ljudsku prirodu, uprkos divljim željama unutar nje. Protagonisti filma su pripadnici visokog društva koji uživaju u raskošnoj večeri u jednoj bogataškoj palati. Posle večere iz neobjašnjivog razloga oni nisu u stanju da napuste muzički salon i ostaju izolovani danima u društvu neočekivano pristiglih ovaca. Dok razmišljaju kako da prežive i pokušavaju da na različite načine nađu smisao ili rešenja polako napuštaju svoje društvene maske. Neki postaju polemični, neki depresivni, a neki histerični. Pod površinom uljudnog društva svi se postepeno degenerišu u uglađene divljake koji sekirom razbijaju cev za vodu kako bi pili, ubiju i pojedu ovcu, mesečar bode ženu, nekoliko ljudi izvršava samoubistvo, sakrivaju tela mrtvih gostiju u ormar, bave se vračanjem i pale nameštaj. Iznenada uspevaju da odu i dolaze u crkvu kako bi misom popratili oslobođenje. Film se završava neredom na ulicama dok stado ovaca ulazi u crkvu.
Uprkos stalnim pokušajima analize filma, Luis Bunjuel se opirao interpretacijama rekavši: "U osnovi, jednostavno vidim grupu ljudi koja ne može raditi ono što želi - da napusti sobu." Američki filmski kritičar i scenarista Rodžer Ibert napisao je interpretaciju simbolike filma koja uključuje sledeći odlomak: "Gosti na večeri predstavljaju vladajuću klasu u Frankovoj Španiji. Pobedivši radnike u Španskom građanskom ratu oni postavljaju sto za banket, sede za gozbom, samo da bi otkrili da se nikada ne završava. Zarobljeni su u svom sopstvenom buržoaskom ćorsokaku. Izdvojeni od sveta napolju postaju zlobni i nemirni; otkrivaju se njihove najgore sklonosti."