Na slici Autoportret Kazimir Maljevič prikazuje sebe kao renesansnog umetnika, u kostimu venecijanskog dužda na neutralnoj "suprematističkoj" pozadini da ne bi preopteretio sliku nepotrebnim detaljima i fokusira se samo na sopstvenu figuru. Njegov gest je odraz umetnika Alberta Direra u njegovom Autoportretu iz 1500. godine. Jedinstvo uma i ruke umetnika, istaknuto na centralnoj osi ima malo drugačije značenje: ruka mu je otvorena i spremna, ali spuštena. Pa ipak, umetnik je "potpisao" sliku svojim crnim kvadratom u donjem desnom uglu.
Kratkim rezimeom portreta na slici Autoportret, Kazimir Maljevič se izjednačio sa majstorima renesanse. Čak je reprodukovao efekat freske na platnu. Naslikan na realističan način, Autoportret postaje apoteoza neobjektivnog koji je proglasio. Ovaj Autoportret postao je i Maljevićev manifest, proglašenje njegove nepobedivosti i slobode.
Brojni istraživači u različitim vremenima su tumačili zagonetke i skrivene poruke Maljevičeve slike Autoportret. Najočiglednija od njih je slika malog crnog kvadrata u donjem desnom uglu platna, gde umetnici obično upisuju svoja imena (Maljevič je na ovaj način nekoliko puta potpisao svoja kasna realistička dela). Veću polemiku izazvao je umetnikov čudan gest, ali na kraju se većina likovnih kritičara složila oko mišljenja da Maljevič u ruci drži nevidljivi "crni kvadrat", izražavajući nadu da će pre ili kasnije njegov rad biti prepoznat i shvaćen od strane budućih generacija.