Pablo Pikaso začetnik kubizma, jedan od najplodonosnijih umetnika u istoriji, je uradio i dva filmska plakata. Jedan je uradio za španski film Andaluzijski pas iz 1929. godine, a jedan za film Bitka na Neretvi 1969. godine.
Priča o plakatu za film Bitka na Neretvi počinje 1964. godine u Monte Karlu, gde je dokumentarni film Veljka Bulajića Skopje 63 dobio Gran pri Zlatna nimfa i nagradu kritike. Predsednik žirija bio je francuski akademik Marcel Achard, koji je za vreme festivala stanovao kod svog prijatelja Pikasa i pokazao mu kopiju filma u njegovom studiju. Pikaso je došao na završnu svečanost festivala i čestitao Veljku Bulajiću. Nekoliko godina kasnije Veljko Bulajić je Pikasovom agentu u Parizu predložio da zamoli Pikasa da napravi plakat za film Bitka na Neretvi. Pogledavši film i proučivši dešavanja u filmu, Pikaso je potvrdio da će napraviti plakat, ali da će uzeti deo iz svoje slike Sabinjanke i zatražio samo da boja plakata bude crvena. On nije tražio nikakav honorar, a jedini zahtev mu je bio da dobije 12 boca vina iz Jugoslavije.
Inspiraciju za filmski plakat, Pablo Pikaso je našao u mitu o Sabinjankama, koji je bio motiv više njegovih slika. Ovaj plakat ima sve karakteristike Pikasovog kubizma. Njegova geometrijska struktura nosi istinsku monumentalnu uzvišenost i nizom snažnih likova podseća na agoniju i apsurdnost rata. Jaka crvena boja plakata simboliše herojstvo, stradanja, krv i borbu za slobodu.
Plakat za film Bitka na Neretvi je štampan u ograničenom tiražu i svaki primerak je potpisao Pikaso na poleđini. Njujork tajms je u nedeljnom broju, u 1 200 000 primeraka, objavio taj plakat.
Pre premijere filma razvila se rasprava o tome kome će pripasti plakat. Bilo je ideja da bude u Saveznoj skupštini, u Izvršnom veću ili u Titovom kabinetu. Plakat je ipak zadržao Veljko Bulajić jer ga je i platio. Koštao je samo 12 flaša vina, jer toliko je Pikaso tražio. Veljko Bulajić mu je napravio izvrsnu kolekciju vina iz Srbije, Dalmacije i Makedonije.
Film Bitka na Neretvi, za koji je rađen plakat, smatra se za najbolji i najskuplji film koji je snimljen u Jugoslaviji. Film je postigao veliki međunarodni uspeh, osvojio brojne nagrade, a bio je nominovan i za Oskara. Mnogi se slažu da je jedini razlog zbog čega Bitka na Neretvi nije dobila Oskara od strane Američke filmske akademije taj što je film dolazio iz komunističke države.