Artnit

Adenium ili pustinjska ruža kako se često zove je veoma popularna sobna biljka zbog svog neobičnog izgleda a-la bonsai, cvetova različitih boja, kao i zbog laganog oblikovanja krošnje i stabla. Veoma je prilagodljiv i uz pravilnu negu postaje zanimljiv detalj u enterijeru.

Divan je Dnjepar kad je tiho vreme, kad on slobodno i lagano valja svoje široke vode kroz šume i brda. Ni tutnji ni šumi; gledaš ga i ne znaš, ide li ili se ne miče njegova veličanstvena širina. I čini ti se da je sav od stakla saliven, i kao da plav put, poput ogledala, bez mere u širinu, bez kraja u dužinu, ide i vije se po zelenom svetu. A jarko sunce voli onda da se ogleda s visine i da pusti zrake u hladnu staklenu vodu, pa i šume na njegovim obalama vole da se ogledaju u vodi. Sa svojom zelenom kosom one ne naginju s poljskim cvećem vodi, pa gledaju u nju i ne mogu se nagledati i nadiviti se svom svetlom licu, i smeše se na njega i pozdravljaju ga mašući granama, a u sredinu Dnjepra ne smeju pogledati; niko, osim sunca i plavog neba, ne gleda u nju; retka je ptica, koja će doleteti do sredine Dnjepra. Kako je divan! Nema takve reke na svetu!

Akalifa ili kako je u narodu zovu mačji rep ili lisičji rep je veoma interesantna biljka. Gustom i žbunastom čine je listovi i paperjaste rese. Gaji se kao baštenska biljka, ali i kao sobna biljka. U žardinjerama, saksijama, visećim korpama ili vrtu njeni cvetovi i listovi neobičnih oblika unose boju i teksturu i stvaraju tropsku atmosferu u svakom prostoru.

Nemačko-švajcarski slikar Pol Kle je imao akvarijum u svojoj kući i bio je fasciniran kretanjem riba u njemu. O tome je razgovarao sa svojim učenicima, a to je postala i tema nekoliko njegovih slika iz dvadesetih godina XX veka. Sliku Riblja magija, koju je završio sredinom perioda provedenog u Bauhausu 1925. godine, naslikao je u tradiciji nemačkog romantizma, koji je sjedinio sa maštom i prirodnim empirizmom, poezijom i pragmatikom. Slika se danas nalazi u Muzeju umetnosti u Filadelfiji.

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolaze. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putovi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.

Mirisne muškatle ili rozetle, kako se često u narodu zovu gaje se zbog posebnog aromatičnog i prijatnog mirisa listova, koji imaju beskrajan dijapazon mirisnih nota. Sade se u žardinjere, saksije ili viseće korpe. U toku leta su ne samo zanimljiv ukras već i prijatno mirišu na terasi, balkonu ili u vrtu.

Statua pod imenom Hrist Spasitelj ili Hrist Oslobodilac se svojom veličinom, lepotom i položajem svrstava među moderna svetska čuda. Nalazi se na planini Korkovadu pored Ria de Ženeira, u Brazilu. Visina na kojoj se nalazi omogućava da se statua vidi iz svakog dela Ria de Ženeira. Kao moćan simbol hrišćanstva statua je postala simbol grada i većine brazilskih stanovnika.

Zdravo sunce s krunom zadnjeg zelenila,
požutelo lišće razneto po dolu!
Zdravo! Lepi dani! Mom oku je mila
tužaljka prirode, slična mome bolu.

Francuski slikar neoklasicizma Žan Ogist Dominik Engr bio je izuzetan portretista. Zbog vitalnosti i fotografske preciznosti linije ističu se naročito njegovi portreti koji su rađeni u tehnici crteža. On je jednom prilikom rekao: "Mislim da je dobro nacrtano uvek adekvatno naslikano." Poznat je njegov portret italijanskog violiniste Nikola Paganinija koji je nacrtao 1819. godine olovkom. Danas se ovaj crtež nalazi u privatnoj kolekciji.

Emocionalne sile, kao što sam rekao na jednom mestu u Intencijama, ograničene su i po svom opsegu i po trajanju, jednako kao i sile fizičke energije. U malenu šolju, napravljenu da u sebe primi toliko i toliko tečnosti, može stati upravo toliko, koliko je predviđeno, makar sva purpurna burad burgundca previrala vinom, i makar svi berači grožđa do kolena upadali u grozdove kamenjarskih španskih vinograda. Nema češće zablude od mišljenja da ljudi, koji su uzroci ili prilika za velike tragedije, dele osećanja pogodna tragičnim stanjima: nema fatalnije greške nego očekivati tako što od njih.