Aleksandar Laktionov - Pismo sa fronta
Aleksandar Laktionov je jedan od najznačajnijih ruskih slikara socijal-realista. Podučavan u svetlom, oštrom, fotorealističnom stilu kojim su se odlikovali holandski majstori, on je stvarao neprestano, ponekad apsurdno optimistične slike života u sovjetskoj Rusiji, kao i portrete ključnih birokrata i kulturnih ikona kao što su kosmonauti. Sliku Pismo sa fronta naslikao je 1947. godine, dve godine nakon završetka Drugog svetskog rata. Ova slika se danas nalazi u Državnoj Tretjakov galeriji u Moskvi.
Pol Elijar - Moja večita Gala
Koverat: Grand-hotel “Mon Blan“, Pasi (Gornja Savoja)
Pečat: Pasi, Gornja Savoja, 6. marta 1933.
Primalac: Gđa Grendel, Port Ljiga, Kadakes (Herona), Španija
Pečat prispeća: Kadakes (Herona), 9. marta 1933.
Rajner Marija Rilke - Život prolazi, veoma udaljen od mnogih ljudi, i vijuga da bi izbegao one koji u repu čekaju na njega
Pun strepnje lutam sa svojim unutrašnjim tamama, ne uspevajući da ih dosegnem. Znam dobro da nestrpljivost nanosi štetu svim tim procesima preobražaja koji se izvršavaju u senci kao u pećinama srca, a da strpljenje sadrži sve: poniznost, snagu i meru. Ali, život prolazi kao jedan jedini dan, a onome ko bi da bude strpljiv trebalo bi hiljadu, dok u njemu neće postojati, nesumnjivo, čak ni polovina jednog.
Pol Elijar - Iz pisma Gali
(Pariz) 27 (aprila 1930)
Nedelja
Moja Gala, zato što ne bih mogao da živim da ti nisi moja. Mislim neprestano na tebe, ali ti mi tako nedostaješ da bih, kad bih imao novac, otišao da stanujem u hotelu. Ti ne znaš, jedva možeš i da naslutiš atmosferu ovog stana koji sam stvarno želeo za tebe i u kome si ti tako malo stanovala i to u zimu. A okolina, ugao ulice kojim smo zajedno skretali, sve o čemu sam sanjao: kuda da te odvedem, tvoje haljine, tvoja zadovoljstva, tvoj san, sve što sam učinio nevešto, sve što sam hteo da popravim.
Lajoš Zilahi - Ja sada pišem svoje oproštajno pismo
Veruj mi, nema ničeg lepšeg u životu od ljubavi koja se budi. Opijum mutnih i potajnih želja koji do dna srca žudno uvlačiš u sebe, dubokim uzdahom, kao opojni, topli miris žalfijom obraslih senokosa. Tajna nepoznatog i beskonačnog, zvuci harfe večnog proleća na ustreptalim žicama duše. Maćaše! Ja ću kroz jedan čas među ovim zidovima što liče na strane mrtvačkog sanduka, u mukloj tišini hotelske sobe, da pucam u svoje srce.
Virdžinija Satir - Ja jesam ja
Američki psiholog Virdžinija Satir, začetnica porodične terapije je često integrisala meditacije i poetsko pisanje u svoje javne radionice i pisanja. Jedno od njenih najpoznatijih dela, Ja jesam ja, napisala je u odgovoru na pitanje koje joj je postavila petnaestogodišnja devojčica: "Kako mogu sebe da pripremim da bi mi život bio ispunjen?" Satir je odgovorila pismom Ja jesam ja, koje se često naziva i Moja deklaracija o samopoštovanju.
Čarls Dikens - Porez na prozore
Sergej Jesenjin - Za lokomotivom iz sve snage juri maleno ždrebe
Toliko je na ovoj planeti tesno i dosadno. Istina, postoje skokovi za živo biće, kao što je prelaz od konja na voz, ali to je samo ubrzanje ili reljefnost. Po nagoveštajima, sve je to bilo poznato mnogo ranije i bogatije. Uzbuđuje me u tome samo tuga za onim što odlazi, dragim, rodnim, životinjskim, i nepokolebljiva sila mrtvog, mehaničkog.
Mikelanđelo Buonaroti - Stepenište Laurentinske biblioteke u Firenci
Franc Kafka - Osnovna misao pri pokušaju obe ženidbe bila je sasvim konkretna: osnovati domaćinstvo, postati samostalan
U pogledu mog pokušaja ženidbe mogao si mi odgovoriti na neka pitanja. To si i učinio: Ti nisi mogao imati mnogo poštovanja prema mojoj odluci kada sam dva puta raskidao veridbu sa F. i dva puta se ponovo mirio, kada sam Tebe i majku dva puta uzaludno odvlačio u Berlin zbog veridbe i tako dalje. Sve je to tačno, ali kako je došlo do toga?