Artnit

Nedelja, 23 Juni 2013 21:12

Hasanaginica Istaknut

Prvo pismeno izdanje Hasanaginice 1774. godine u delu Alberta Fortisa Putovanja po Dalmaciji Prvo pismeno izdanje Hasanaginice 1774. godine u delu Alberta Fortisa Putovanja po Dalmaciji

Narodna balada Hasanaginica je nastala sredinom XVII veka u Imotskoj krajini, koja je u to vreme bila u sastavu Otomanskog carstva. Hasanaginica je pre svega poezija o tragičnom sukobu dvoje ljudi koji se vole, i lepa je po onome što kazuje, i po onome što skriva. Njena lepota i zanimljivost motiva bili su stvaralački podsticaj i mnogim umetnicima novijih vremena u pokušaju da njen sadržaj prilagode pozorišnoj sceni i filmu.

Italijanski putopisac i etnograf, Alberto Fortis je 1774. godine, u svojoj knjizi o Dalmaciji objavio tekst Hasanaginice, pod nazivom Morlačka balada (morlačka ili ilirička). Zabeležio je i da Morlaci pevaju svoje pesme uz gusle, improvizujući od početka do kraja. Iako ne najstariji, svakako je ovo najznačajniji stariji izvor narodne balade Hasanaginica. Vuk Stefanović Karadžić je ovu baladu objavio 1814. godine u prvoj zbirci, i to Fortisov zapis. Dugo potom je uzaludno tragao za usmenom, originalnom verzijom, koju je sa manjim izmenama, objavio u trećoj zbirci narodnih pesama. Hasanaginica je prevedena na gotovo sve svetske jezike. Veliki umovi, kao što su Johan Vofgang fon Gete, Valter Skot, Aleksandar Sergejevič Puškin, Adam Mickijevič su samo neka od imena koja su prevodila Hasanaginicu.

U sadržaju Hasanaginice leži surova istina o obespravljenom i ropskom položaju žena u prošlosti. Nepisani patrijahalni zakoni, kojima su nekada određivani odnosi porodičnog i društvenog života, surovo su ponižavali udatu ženu i stavljali je u beznadežno obespravljen položaj pred muškarcem. Volja muškarca bila je za ženu neprikosnoven zakon, i svako suprostavljanje njegovoj volji, čak i kada ona nije u skladu sa uobičajenim redom i utvrđenim običajima, moralo je da bude surovo kažnjeno. Takva istina dobila je izuzetno sugestivno umetničko ostvarenje u opisu tragične sudbine mlade Hasanaginice.

Moćni i silni Hasanaga boluje od ljutih rana daleko od dvora, obilaze ga mati i sestrica. On očekuje da ga, mimo običaja, dvori i mlada žena, majka petoro dece. Međutim, odlazak agi pod šator bio bi za Hasanaginicu veliki prestup i ogrešenje o patrijahalne norme, ali i velika sramota. Nemoćna pred silom patrijahalnog reda, ona od stida to nije mogla da učini. Uvređeni Hasanaga joj poručuje da ga ne čeka, ni u dvoru, ni u rodu njegovome. Muževljeva volja je razdvaja od dece i progoni iz porodičnog doma. Brat je odvodi svome domu, u kome je i dalje obespravljeno ljudsko biće. Iako su njena osećanja neraskidivo vezana za napušteni dom i decu, ona i u bratovu dvoru mora da se povinuje tuđoj volji, i da se preuda za čoveka koga ne voli. U tom njegovom postupku se vidi izraz muške samovolje i gospodarenja životom i sudbinom sestre. Kada su svatovi prolazili pored Hasanaginog dvora, pred Hasanaginicu izlaze sinovi i mole je da svrati u kuću. Ona zaustavlja svatove i daruje svoju decu, a Hasanaga ih poziva da se vrate u dvor. On kaže da se neće smilovati na njih majka srca kamenoga. Ove reči su snažno pogodile Hasanaginicu, i ona umire od tuge.

Junaci u baladi nikada ne traže pomoć od neke više sile, svesni su svega što čine i odgovaraju za svoje postupke. Sukob Hasanaginice i njenog muža ne rešava ni slučajnost, ni pesnička dovitljivost. On se razrešava njihovim suočavanjem, koji ostavlja žrtve. Srce Hasanaginice nije izdržalo gubitak dece i doma, i u svojoj nemoći da nešto menja puca.

Sve do danas nije razjašnjen identitet likova opevanih narodnom baladom Hasanaginica. Ne zna se ništa ni o događaju koji je inspirisao nepoznatog pesnika da speva baladu koja je brojnim generacijama uvek nanovo privlačila pažnju.

Pročitano 11468 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 06 Maj 2019 11:52

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Hasanaginica