Imanuel Kant - Vaspitanje i dečja volja i želje
Deca se kvare kada im se volja ispunjava, a vaspitavaju pogrešno kada se njihovoj volji i njihovim željama upravo suprostavlja. Ovo se dešava još dok su deca igračke roditelja - naročito u vreme kad počinju govoriti. Iz tog kvarenja proizilazi šteta za čitav život. Suprotstavljajući se dečjoj volji nagonimo ih da iskažu svoju ljutnju - što dabogme mora biti - ali ona tim više besne iznutra.
Franc Kafka - O ženidbi
Najpre si neuspeh moje ženidbe postavio u niz mojih uobičajenih neuspeha; nisam imao ništa protiv toga, pod pretpostavkom da prihvatiš moje dosadašnje objašnjenje tih neuspeha. On se nalazi zaista u tom nizu, samo značaj te stvari potcenjuješ i to tako potcenjuješ da kada razgovaramo o tome, govorimo o sasvim različitom.
Radjard Kipling - Teško je videti lica u snovima
"Zbilja?" Ona podiže glavu. "Pogrešila sam što sam to kazala. Ona me zaista vole. To je jedino što čini život vrednim - kad vas deca vole, zar ne? Ne smem ni da pomislim kako bi kuća bez njih izgledala. Uzgred, je li lepa?"
"Mislim da je ovo najlepša kuća koju sam ikada video."
Platon - Ponajlepše saznanje jeste ono koje se odnosi na uređenje gradova i stanovanja, a ime mu je razboritost i pravednost
Koji hoće, dakle, da rađaju telom, oni više naginju ženama i predaju se tome obliku i ljubavi, da rađanjem dece besmrtnost, i uspomenu, i sreću, kako misle, "teku za sva potonja vremena". A koji su trudni u dušama - jer ima ih, reče, i takvih koji su u dušama trudni, i to u još većoj meri nego u telima - oni naginju onome što duši dolikuje i da začne i da rodi. Pa šta joj dolikuje?
Deca
Zbirka pripovedaka Deca Ive Andrića obojena je sećanjem na detinjstvo, koje nije onoliko bezbrižno koliko čovek voli da veruje. Tema jedne od najpoznatijih pripovedaka iz ove zbirke, sa istoimenim nazivom Deca je maglovit, pojam časti i duboko ukorenjena svest o poniženju u detinjstvu. Ivo Andrić slikovito i gradacijski prikazuje rast bola i muke kroz koje prolazi slab dečak.
Filip Arijes - Naš svet je opsednut fizičkim, moralnim, seksualnim problemima i problemima vezanim za detinjstvo
U srednjem veku i početkom modernih vremena, a još dugo u narodnim slojevima, deca su poistovećivana sa odraslima, čim bi se ocenilo da se mogu osloboditi pomoći majki i dadilja: ubrzo posle kasnog odbijanja od dojenja, otprilike oko sedme godine života. U tom trenutku, deca ulaze pravo u veliku zajednicu ljudi, sa kojima su imali zajedničke prijatelje, mlade i stare, delili svakodnevne poslove i igre.
Džordž Eliot - Nezadovoljstvo traži kakav određeni predmet da se na njemu zaustavi i nalazi ga u nedostatku onoga što nikad nije imalo
Međutim, zašto se nije mogao pomiriti s mišlju da ostane bez dece u kući koju je ulepšavala takva žena?
Zašto se njegov duh uznemireno zadržavao na toj praznini, kao da je ona jedini razlog što njegov duh nije potpuno srećan?
Džon Lok - Razmišljanja o obrazovanju
Engleski filozof Džon Lok je neke ideje u vezi sa obrazovanjem izložio u svom delu Razmišljanja o obrazovanju, koje je objavio 1693. godine. Ovo delo je više nalik na uputstvo za upotrebu nego na filozofski tekst. Cilj obrazovanja, po njegovom mišljenju, nije da se stvori naučnik, već da se stvori čovek vrline. Preciznije, cilj obrazovanja je da se usadi ono što Džon Lok naziva princip vrline, a to je sposobnost da se sluša razum, a ne strast. Autoritet u obrazovanju dece, po njemu pripada isključivo roditeljima, i u skladu je sa njihovim porodičnim načinom života.
Peter Handke - Zapravo su svi manje ili više sakatog jezika
Nije čudo što deca, kad izađu iz škole, ne znaju ni da govore, reče iznenada poslužitelj, zabijajući sekiru u panj i izlazeći iz kolibe: nisu u stanju da izgovore do kraja ni jednu jedinu sopstvenu rečenicu, međusobno se sporazumevaju gotovo isključivo uz pomoć pojedinačnih reči, nepitani uopšte ne otvaraju usta, a ono što su naučili samo je nabubano gradivo koje pričaju napamet; mimo toga, nesposobni su da sroče celu rečenicu. “Zapravo su svi manje ili više sakatog jezika“, reče poslužitelj.
Vladimir Nabokov - Dečji crtež
Genijalnost je uvek neprilagođena. S dve godine, Viktor nije pravio male spiralne žvrljotine da bi njima predstavio dugmad ili brodske prozore, kako to rade milioni klinaca, pa zašto ne i ti? S ljubavlju je svoje krugove iscrtavao savršeno okrugle i savršeno zatvorene. Trogodišnje dete, kad od njega zatražite da nacrta kvadrat, napravi jedan prepoznatljiv ugao, a onda se zadovolji time da ostatak oblika iscrta talasasto ili kružno; Viktor je, međutim, u trećoj godini uspevao ne samo da prekopira ispitivačev (dr Liza Vind) kvadrat, koji je bio daleko od idealnog, s prezrivom tačnošću, nego i da pored kopije doda i jedan manji.