Džon Fante - Božić je pripadao deci bogatih
Čudna vremena. Božić se bližio, grad je bio pun okićenih jelki i Deda-Mrazeva Vojske spasa koji su zvonili zvonima. Samo još tri dana za kupovinu do Božića. Stajali su izgladnelih očiju pred izlozima. Uzdahnuli bi i produžili dalje. Isto su mislili: biće to nikakav Božić, i Arturo ga je unapred mrzeo, jer bi možda i zaboravio da je siromašan kad ga ne bi podsećali na to: svakog Božića ista priča, uvek nesrećan, uvek bi poželeo stvari o kojima nikad nije ni razmišljao, i koje bi mu tada bile uskraćene. Uvek je lagao drugoj deci: govorio im je da će dobiti stvari koje ni u snu nije mogao da dobije. Božić je pripadao deci bogatih. Mogli su da šire priču o tome, i on je morao da im veruje.
Iguman Stefan (poje)
Nema dana bez očnoga vida
niti prave slave bez Božića!
Slavio sam Božić u Vitlejem
slavio ga u Atonsku Goru,
slavio ga u sveto Kijevo,
al' je ova slava odvojila
sa prostotom i sa veselošću.
Jaslice kao simbolično prikazivanje rođenja Isusa Hrista
Jaslice u kojima je simbolično prikazano rođenje Isusa Hrista je vekovima osnova hrišćanskog praznika Božića. Najstariji likovni prikazi Isusovog rođenja bili su u katakombama i na sarkofazima u Rimu. Slike rođenja su uskoro postale komponenta ciklusa u umetnosti, ilustrujući i Isusov život i život Bogorodice. Takođe, one su nosile i poruku iskupljenja.
Jovan Jovanović Zmaj - Božić, božić bata
Naš Božić
Pripovetka Naš Božić Bore Stankovića objavljena je 1900. godine. Ona pripada zbirci pripovedaka Stari dani koja je obojena utiscima i sećanjima na vremena koja su prošla. U njoj se daje melanholična slika intimne porodične atmosfere koju određuje smrt domaćina, glave porodice koji za sobom ostavlja sina, dečaka koji je nespreman da preuzme vođenje kuće. Majka i sin koji su na neki način bili obeleženi i izdvojeni iz patrijahalne zajednice, postaju njen deo, a praznik koji se svodi na lični dobija elemente kolektivnog doživljaja.
Bajka o jelki
Grantræet ili kako se često prevodi sa danskog jezika kao Jelka ili Bajka o jelki je poznata bajka Hansa Kristijana Andersena, koja je obojena božićnom atmosferom. Prvi put je objavljena 21. decembra 1844. godine sa bajkom Snežna kraljica u Kopenhagenu u Danskoj. Kroz priču o sudbini jedne božićne jelke izražava se dubok pesimizam i naglašava kako deca treba da uživaju u zadovoljstvima i da budu deca koliko god mogu, jer će ih vrlo brzo raniti surova realnost života odraslih.
Božićna zvona
Američki pesnik Henri Vodsvort Longfelou je pesmu Božićna zvona, na kojoj je zasnovana poznata Božićna pesma Čuo sam zvona na Božić, napisao 25. decembra 1863. godine, u vreme kada ishod američkog građanskog rata još nije bio jasan. Štaviše, njegov najstariji sin je bio u vojnoj službi bez njegovog blagoslova i nedavno je bio ranjen, a postojala je i mogućnost paralize, a njegova supruga Fani umrla je pre dve godine od opekotina koje je zadobila kada se njena haljina zapalila.
Veselin Čajkanović - Niko ne sme da odseče takav hrast, niti i opalo suvo granje s njega da gori, jer bi se takvome kuća ugasila ili bar bi mu ruka usahla
Eiche (quercus robur). Hrast; dub.
Prema hrastu ima srpski narod veliko poštovanje, i mnogi starodrevni primerci smatrani su za božanstva i uživali kult. U oblasti Zaglavku (istočna Srbija) “svako selo ima po nekoliko zapisa, i to su mahom gorostasni hrastovi sa usečenim krstovima u njihovim deblima. Niko ne sme da odseče takav hrast, niti i opalo suvo granje s njega da gori, jer bi se takvome kuća ugasila ili bar bi mu ruka usahla“ - i to, uglavnom, važi za sve srpske krajeve.
Mali Hristov polažajnik
Kratku priču Mali Hristov polažajnik Fjodor Mihailovič Dostojevski je napisao 1876. godine, i prvi put je objavljena u Dnevniku pisca iste godine. Ova priča je dobila veoma pozitivne kritike, a neki su je čak nazvali remek-delom. Od 1885. do 1901. godine priča je izdata 22 puta. U priči Dostojevski skreće pažnju čitaoca na stradanja u siromaštvu u trenutku slavlja i obilja i na njenom početku ističe da mora da se zapravo dogodila na Badnje veče, u velikom gradu, u vreme strašnog mraza. Istovremeno, on je želeo da probudi savest svakog čoveka, kao i odgovornost za ono što se dešava, tako da ljudi ne budu ravnodušni.
Domaćine, koledo...
Domaćine, koledo,
Gospodine, koledo!
Zastasmo te za večerom
Gde večeru ti večeraš,
Belim grlom vino piješ
I očima biser brojiš,
A rukama gajtan pleteš.