U drevnom egipatskom društvu jež je imao povoljnu reputaciju. Stari Egipćani su ježeve predstavljali u obliku amuleta. Slike ježa su prikazivane i na grobnicama Starog kraljevstva, kao ponuda ili u lovačkim scenama. U nekim grobnicama, kao na primer u Sakari i Gizi, postoje i prikazi "ježevih brodova", koji se mogu identifikovati slikom ježa na njihovim trupovima.
U drevnim vremenima jež je generalno bio simbol Velike Majke, ali posebno je bio simbol sumerske boginje Ištar.
Stari Rimljani i Grci povezivali su ježa sa inteligencijom. Oni su cenili sposobnost ježa da sakuplja grožđe iz vinograda na svojim bodljama tako što se kotrlja na njima, a zatim ih nosi kući i skladišti za zimu. Grci su ovu akciju nazvali "branje zubima". Plutarh kaže da je video da je to učinjeno i da je stvorenje "izgledalo kao gomila grožđa koja se meša duž tla, tako gusto pokrivena životinja sa svojim plenom".
U nekim kulturama jež se tradicionalno smatra simbolom nesreće i neiskrenim stvorenjem. U Mongoliji se veruje da je znak loše sreće kada uđe u svoj dom. Razlog za to je to što ježevi obično hodaju glavom prema dole i tako prikrivaju svoja lica. U Irskoj je povezivan sa vešticama koje su sisale mleko krava.
Ježevi se pojavljuju u pričama o moralu, gde su simboli za krađu "plodova" ljudskog duha ili moralnog ponašanja, upozorenja o strategijama đavola. Na suprotnoj strani ježevi su takođe simbolizovani kao učenje o plemenitosti, poniznosti, a ne hvalisanju ili ispraznosti.
Ježevi imaju značajniju ulogu u bajkama gde se pojavljuju kao vodiči za životinje, životinjske neveste/mladoženje i obožavatelji mudre i nežne prirode. Posebno su u slovenskim pričama ježevi čuvari znanja i reda i oličenja magijske moći.