Stefan Tanasijević
Kazimir Maljevič - Žetelac
Kazimir Maljević na slikama koje se obično pripisuju njegovoj prvoj seljačkoj seriji, poput slika Žetelac, Stolar, Čišćenje raži, pokušava da bez ulepšavanja prenese uobičajeni život na selu, teret rada na polju koji je predstavljen masivnim figurama sastavljenim iz različitih geometrijskih oblika. Na slici Žetelac iz 1912-1913. godine istraživao je ljudsku figuru kroz slikoviti rečnik koji podseća na rad francuskog kubiste Fernana Ležea, a ravna i živahna paleta slike potiče od postimpresionizma i kasnijih modernista. Danas se ova slika nalazi u Muzeju lepih umetnosti u Nižnjem Novgorodu.
Jovan Dučić - Morska vrba
Sama vrba stoji nad morem, vrh sveta,
rasplela je kosu zelenu i dugu,
naliči na nimfu koja je prokleta,
da postane drvo i da šumi tugu.
Bela sprutka - jedna od najrasprostranjenijih obalnih ptica na svetu
Bela sprutka je jedna od najrasprostranjenijih obalnih ptica na svetu. Gnezdi se na krajnjem severu Azije, Grenlanda i Severne Amerike. Zimu provodi uz obale Evrope, Afrike, istočne i južne Azije, Australije, Severne i Južne Amerike, najčešće na peščanim ili muljevitim plažama, estuarima, zalivima ili koralnim sprudovima, a ređe na kontinentalnim jezerima, barama ili močvarama. U Srbiji je retko prisutna u periodu seobe.
Brezov zviždak - vrbova crnoglavka
Brezov zviždak (Phylloscopus trochilus) je mala ptica iz porodice grmuša, koja naseljava listopadne i mešovite šume u kojima ima breza, četinarske šume, tundre sa vrbama i brezom, živice, žbunje uz vodene površine, šumske čistine, zarasle vrtove i voćnjake u većem delu Evrope i Azije. Poznat je i po nazivu vrbova crnoglavka. Zimuje u tropskim krajevima Afrike. U Srbiji se ne gnezdi, ali je redovno posećuje tokom seobe.
Aleks Kac - Zimska scena
Motiv pejzaža prisutan je na slikama američkog figurativnog umetnika Aleksa Kaca tokom čitave njegove umetničke karijere, od ranih još uvek veoma apstraktnih slika, do kasnijih pejzažnih formacija, dugih i do sedam metara. Bez obzira na njihove razmere, Kac ove slike opisuje kao "ekološke" zbog načina na koji "obavijaju" posmatrača. Njegova poznata slika Zimska scena iz 1951-1952. godine danas se nalazi u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku.
Desanka Maksimović - Ptičija Nova godina
Godina će nova, a senice Senke
i gugutke Sive, golubice Belke,
ostale bez jelke.
Imaju u šumi i jele i smreke,
ali bez ukrasa, bez svećice neke,
bez srebra i zlata i bez igračaka
kojim jelke kite deci mama, baka.
Ptice stanarice - godišnje ptice
Stanarice su ptice koje celu godinu provode na istom području iako se mogu kretati u širem području, što se naziva skitnjom. U savremenoj ornitologiji koristi se izraz godišnja ptica. Bez pomoći ljudi ptice stanarice uspešno preživljavaju zime milionima godina, a zapisi o zimskom hranjenju datiraju pre oko dva veka. U poslednjih nekoliko vekova ljudi su drastično promenili i uništili mnoga prirodna staništa, i prirodni izvori hrane za ove ptice su se veoma proredili.
Gabrijela Minter - Zimska scena
Nemačka ekspresionistička slikarka Gabrijela Minter je razvila interesovanje za pejzaže. Njeni pejzaži imaju radikalnu jugendstilsku jednostavnost i sugestivnu simboliku sa nežno prigušenim bojama, urušenim slikovnim prostorom i spljoštenim formama. Slika Zimska scena iz 1933. godine, poznata i po nazivu Bor prekriven snegom, nastavlja istraživanje boja i linearnih formi Gabrijele Minter u prirodi. Danas se ova slika nalazi u muzeju Solomon R. Gugenhajm u Njujorku.
Remedios Varo - Alegorija zime
Španska nadrealistička slikarka Remedios Varo se 1937. godine preselila u Pariz, gde je bila uključena u aktivnosti i izložbe nadrealista do početka Drugog svetskog rata. Kao i ostali članovi ove grupe, ona je emigrirala i otišla u Meksiko 1941. godine. Tokom meksičkog perioda ona pronalazi novu dimenziju nadrealizma u tumačenju stvarnosti podeljene u različite verzije, u spoju fikcije, sna i predosećanja. Slika Alegorija zime iz 1948. godine iz ovog perioda danas se nalazi u Nacionalnom muzeju i umetničkom centru kraljice Sofije u Madridu.
Fridrih Niče - Gde su siromašni duhom?
Ah, kako mi se smuči naturanje sopstvenih misli nekom drugom! Kako se u sebi radujem svakom raspoloženju i potajnom preokretu u kom misli drugoga dolaze do izražaja nauštrb mojih vlastitih misli! Katkad, međutim, postoji još značajnija svečanost, onda kad se jednom dopusti da se svoja duhovna kuća i imanje poklanjaju, slično ispovedniku što sedi u uglu, priželjkujući da naiđe kakav ubog čovek i da mu ispriča teskobu svojih misli, kako bi mu opet ispunio ruku i srce i olakšao breme unemirenoj duši!