Delo je bilo zamišljeno u dvadeset četiri pesme, ali je pesnik napisao samo šesnaest pesama i početak sedamnaeste pesme. U predgovoru dela Bajron poručuje pesnicima Jezerske škole, Kolridžu i Vordsvortu, da svoja jezera zamene okeanom, aludirajući pre svega na njihova uska i tradicionalna književna stanovišta.
Roman prati doživljaje Don Žuana. U njima se opisuje bekstvo Don Žuanovo iz Španije, njegova idilična ljubav, boravak u haremu, učešće u raznim borbama, boravak u Rusiji i službovanje na dvoru ruske carice Katarine II, i najzad njegov povratak u Englesku. Kako po svemu izgleda, Don Žuan je trebalo da završi smrću u borbi za francusku revoluciju. Priča je propraćena ironičnim komentarima usmerenim ka iskvarenom, izveštačenom društvu.
U ovom romanu ima malo likova čije su karakteristike bliže opisane, a neki likovi, uglavnom, služe za isticanje karakteristika drugih likova. Najviše su prikazana emotivna stanja likova, nemir, bol i patnja. Glavni lik, Don Žuan prikazan je kao mudar i hrabar momak. On se na kraju zaljubljuje u devojku Haidu koja mu je pružila pomoć kada je stigao na obalu posle brodoloma.
U romanu Don Žuan, Džordž Gordon Bajron je iskazao svoje ideje o ljudskoj slobodi, nezavisnosti i slobodi naroda; pesnik tribun, on je nepomirljivi neprijatelj tiranije i svakog nasilja. Razobličio je lažni moral i hipokriziju u engleskom društvu, nepravde vladajuće klase, mračne strane društvenog i političkog života u Engleskoj, i tome suprostavio svoju nepokolebljivu veru u zdrave snage naroda i njegovu oslobodilačku misiju.