U narodnoj lirskoj pesmi Zao gospodar prikazan je slikovito svet gospodara, bogatih i svet sirotinje, nadničara. Prvi stih ove pesme predstavlja sintezu vekovnog nadničarskog iskustva: "Duga dana u zla gospodara!". Njegova snažna intonacija skreće pažnju na zlog gospodara, koji "ne da sjesti, niti počinuti; sastavio ručak i večeru".
Dok se svet bogatih u pesmi Zao gospodar nazire u pozadini, i oličen je u zlom gospodaru, svet nadničara se javlja u lirskoj priči o zlom gospodaru i njihovom teškom radu. Svet nadničara, zasenčen teškom mukom i patnjom, osećanjem nemoći i nepravde je žrtva zlog gospodara i teškog rada. Rad za njih postaje mučenje. Izmučenog i oslabljenog nadničara muče "duga luka, a motika tupa". Njiva je nepregledna, a razori veliki, i čini se kao da se i zemlja zaverila protiv njega. Teško mu je da stigne do kraja tvrde brazde, a još teže da se vrati kopajući, jer je uzvrat nedogledan. Pesma na kraju dobija ispovedni ton, kada se otkriva lice koje kazuje u poslednjim stihovima: "tvrda brazda, široki razori, a uvrati - ne mo'š dogledati."
Narodna lirska pesma Zao gospodar je kratka i jezgrovita. U njoj se sudaraju beda sirotinje i obest bogatih. Snažnom socijalnom notom, kojom se ističu teški uslovi rada, težak i naporan rad, kao i nehuman odnos gospodara prema radnicima pesma se približava krugu socijalnih pesama.
