Jesen
U pejzažnoj lirici Vojislava Ilića često su prisutne slike godišnjih doba. U pesmama inspirisanim jeseni ima sumornih raspoloženja, ali i vedrih tonova, raskošnih pejzaža i idiličnosti. Pesma Jesen, ispevana 1883. godine zasnovana je na dionsijskom slavljenju života, na slavljenju kulta prirode, kao i na glorifikaciji odnosa između čoveka i prirode.
Grm
Estetski najuspelije pesme Vojislava Ilića su deskriptivne pesme, u koje je pred kraj života objektivni iskaz zamenio simbolom. Lirska pesma Grm je ispevana u duhu simbolističke poetike, u kojoj slika grma postaje simbol i centalni motiv. Struktura pesme je zasnovana na kontrastu kroz sliku grma, a ostvarena je na idejnom planu suprotstavljanjem ideja prolaznosti i trajanja. Uz sliku grma povezan je motiv smrti, otpora prema prolaznosti i traži se dublji smisao života.
Jutro na Hisaru kod Leskovca
Realizam Vojislava Ilića je najpotpunije izražen u njegovim deskriptivnim pesmama, u kojima upečatljivi i dinamični detalji i pojedinosti, pre svega iz prirode ispunjavaju poetske slike. Pesma Jutro na Hisaru kod Leskovca pripada krugu pesama u kojima se realistički opaža život i svet, a lirsko kazivanje ima pripovedni ton.
Zimsko jutro
Značajan deo poezije Vojislava Ilića zauzima pejzažni motivski ciklus. On slika često melanholične jesenje i zimske pejzaže kroz sumorne maglovite prostore i spokojstvo snežnih ravnica. U svojoj poznatoj deskriptivnoj pesmi Zimsko jutro daje realističke slike seoskog pejzaža u zimsko jutro.
U poznu jesen
Novim senzibilitetom i doživljajem sveta Vojislav Ilić je tematski i metrički inovirao stih i uticao na dalji razvoj srpske poezije. Nova lirska osećajnost i svest o izuzetnom značaju forme, vidi se i u njegovoj poznatoj deskriptivnoj pesmi U poznu jesen. U pejzažni motiv pozne jeseni pesnik prenosi svoja sumorna i setna osećanja.
Veče
Vojislav Ilić je u nekoliko svojih pesama dao izvanredne slike seoskih pejzaža, života na selu, raznih godišnjih doba i delova dana. Jedna od najpoznatijih je pesma Veče, u kojoj daje sliku večeri u seoskom pejzažu. Emocije nisu direktno iskazane, one zrače iz pejzaža.
Vojislav Ilić - Sivo, sumorno nebo
Sivo, sumorno nebo... Sa starih ograda davno
Uveli ladolež već je sumorno spustio vreže,
A dole, skrhale vetrom, po zemlji grančice leže;
Sve mračna obori jesen, i sve je pusto i tavno,
Bez života je sve.
Sivo, sumorno nebo
Najpopularniji deo poezije Vojislava Ilića čini deskriptivna lirika. U njegovoj poznatoj pesmi Sivo, sumorno nebo u samo dve strofe stao je čitav svet umiranja i tuge. Priroda je postala pozadina na kojoj se odigrava prizor iz života. U pejzažni motiv pozne jeseni Vojislav Ilić prenosi svoja setna i elegična osećanja.