Karl Jaspers - O Serenu Kjerkegoru i Fridrihu Ničeu
Obojici je zajednička strašna usamljenost koja je spojena sa tim biti-izuzetak. Kjerkegor zna da ne može da ima nikakve prijatelje, a od svoje stalno narastajuće usamljenosti Niče je sa jasnim znanjem patio sve do one granice na kojoj je mislio da to više ne može da podnese. Ponovo obojici dolazi isto poređenje: Niče upoređuje sebe sa hranom na uzvisini u bezdanu: "Usamljen! Ko se isto tako odvažio da ovde bude gost... Možda neka ptica grabljivica: ona zasigurno pakosno visi o koncu..." A Kjerkegor: "Ja stojim tu kao usamljena jela, egoistički zatvoren i usmeren prema onome višem, ne bacam nikakvu senku, i samo divlji golub pravi svoje gnezdo u mojim granama."
Karl Jaspers - Postojanje traži zadovoljstvo, trajnost, sreću
Ima neke nedovoljnosti u svakom načinu sveobuhvatnog, jedne nedovoljnosti kako komunikacije tako i načina bitka onoga istinitog. Ta nedovoljnost treba najpre da se učini razumljivom kroz granicu koja pokazuje da nijedan od tih načina ne može da se sastoji jedino od samog sebe.