Dobrica Erić - Znamenje
Duž međe kipe lipe. Sve ređe
prisnivam miris davnih kajsija
I što je moje pamćenje bleđe
ta slika biva sve jasnija.
Dobrica Erić - Niko nije porastao, dok nekoga nije zavoleo
Gledao sam je preko strnova i kukuruza kao najdražu sliku, kao ikonu koja se ukazivala i oživljavala u četvrtastom okviru prozora samo na zvuk mog sviralčeta, kroz koje sam izgovarao reči jedino njoj razumljive:
Čudesni svitac
Dobrica Erić je slikar prirode, sela, detinjstva i ljubavi. U njegovim pesmama se često spajaju priroda i zavičaj, koji je praosnova njegovih gledanja, nadanja. Tako ga i u pesmi Čudesni svitac nadahnjuje zavičaj. On peva o neobičnom i tajanstvenom svicu koji se negde noću šćućuri, takmiči sa zvezdama i svetli.
Pesnik i mesec
U deskriptivnoj pesmi Pesnik i mesec Dobrica Erić prikazuje kroz slike noćnog pejzaža susret pesnika i meseca u letnjoj noći. Simbolično ovaj susret je u stvari susret neba i zemlje, koji prožima lepota prirode. Jezik kojim govori Dobrica Erić je jasan i čist, kazuje se u metaforama i personifikaciji.
Dobrica Erić - Badnjak
Na Badnji danak, u svanuće,
Ja poranim u šumarak.
Na brežuljku, blizu kuće,
Da prvi odsečem badnjak.
Vašar u Topoli
Dobrica Erić u svojoj poeziji na osoben način slika življenje u Šumadiji. Tako u svojoj poznatoj knjizi pod naslovom Vašar u Topoli, objavljenoj 1965. godine, u čijem podnaslovu piše "humoristička poema za decu", peva o bogatoj narodnoj svetkovini, vašaru koji se održava u vreme berbe grožđa u Topoli.