Artnit

Utorak, 01 Avgust 2017 10:58

Konstantin Mihailović - “Zakleo sam se Gospodu Bogu: gde bude glava kneza Lazara, tu i moja mora ležati“ Istaknut

Pavle Čortanović i Adam Stefanović - Miloš Obilić posle zavere pred šatorom Muratovim Pavle Čortanović i Adam Stefanović - Miloš Obilić posle zavere pred šatorom Muratovim

Kad ču car Murat da je knez Lazar naslednik svoga gospodara u srpskoj kraljevini, skupivši vojsku krenu na srpsku zemlju, na Kosovo polje, a knez Lazar, ne oklevajući, skupivši takođe vojsku, dođe na ono mesto i utabori se prema caru na drugoj strani na Smagovu kraj reke Laba.

I tada je u sredu, na dan Svetoga Vida, započeo veoma žestok boj i trajao je sve do petka.

Gospoda koja su bila naklonjena knezu Lazaru borila su se junački, verno i pošteno kraj njega, ali su drugi, gledajući kroz prste, posmatrali bitku; a zbog ove nevere i nesloge, i zavisti rđavih i nevaljalih ljudi, bitka je izgubljena u petak u podne.

I tu je Miloš Kobila, vitez kneza Lazara, ubio cara Murata. I tada je isto tako ubijen carev sin Mustafa, ali je drugi njegov sin Ildirim Bajazit, što znači: nebeska munja, ostao na carskome prestolu.

Tu je isto tako uhvaćen knez Lazar blizu jedne Bogorodičine crkve po imenu Samodreže, i na tome mestu je postavljen visok mermerni stub kao znak da je tu uhvaćen knez Lazar. A kraj njega je bio uhvaćen Krajmir, vojvoda toplički, i mnogo druge gospode je na tome mestu uništeno.

A nevernici, pošto su se nagledali boja, ostali su kao izdajnici, što im kasnije nije dobro bilo, jer je posle kratkog vremena, odvodeći jednog po jednoga, car naredio da se svi poubijaju, govoreći:

“Kad ste svome gospodaru bili tako neverni u njegovoj nevolji, to isto biste i meni učinili“.

Tu su dovedeni pred Bajazita knez Lazar i vojvoda Krajmir.

Car Murat, otac carev, kao i brat Mustafa, ležali su obojica na nosilima.

I tada reče Bajazit knezu Lazaru:

“Eto vidiš kako leže na nosilima otac moj i brat moj. Kako si se smeo odvažiti da se njemu usprotiviš?“

Knez Lazar je ćutao. Reče tada vojvoda Krajmir:

“Mili kneže, odgovaraj caru, jer glava nije kao vrbov panj da po drugi izraste“.

Tada knez Lazar reče caru:

“Veće je čudo kako se otac tvoj smeo usuditi da napadne srpsku kraljevinu. A kažem ti, care Bajazite: da sam ovo ranije znao što sada očima vidim, morao bi i ti na trećim nosilima ležati. Ali je sam Gospod Bog tako izvoleo učiniti zbog grehova naših. Neka bude volja Božja“.

U tome je car Bajazit naredio da poseku Lazara.

A Krajmir, izmolivši to od cara, kleknuvši držaše skut pod glavom kneza Lazara da ne bi na zemlju pala. A kad ona pade na skut, priljubivši ovu glavu uz svoju glavu, reče:

“Zakleo sam se Gospodu Bogu: gde bude glava kneza Lazara, tu i moja mora ležati“.

A onda je i on posečen i obe glave padoše zajedno na zemlju.

Iz dela Janičarove uspomene ili Turska hronika

Pročitano 3163 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Konstantin Mihailović - “Zakleo sam se Gospodu Bogu: gde bude glava kneza Lazara, tu i moja mora ležati“