Puto sa delfinom je bio zamišljen kao središnji deo fontane za jednu od Medičijevih vila u blizini Firence. Verovatno je prvobitno bio postavljen na fontani tako da delfin izbacuje mlaz vode, kao da time odgovara na čvrst zagrljaj u kome se nalazi.
Izraz putto (u množini putti) označava nagu decu sa krilima, koja se često nalaze uz važnije teme u antičkoj umetnosti. Oni personifikuju duhove raznih vrsta, obično na veseo i šaljiv način. Takav je na primer duh ljubavi, i u tom slučaju nazivaju ih kupidonima. U vreme rane renesanse ponovo ulaze u modu, kako u prvobitnom identitetu, tako i kao deca anđeli. Delfin vezuje Verokijevog puta za klasični tip.
Statua Puta sa delfinom, visine 68,50 cm izrađena je u bronzi. Mali puto stoji, obgrlivši delfina levom rukom. Njegov pokret je graciozan, srećan i razigran. Oblici poleću u svim pravcima polazeći od sredine ose, ali je pokret graciozan i povezan, a ne iskidan i izlomljen. Ispružena noga, delfin, ruke i krila slažu se u jednu uspravnu spiralu, zbog čega izgleda kao da se statua okreće pred našim očima.
Statua Puta sa delfinom je važna u razvoju renesansnog vajarstva. Posebno je bitan oblik spirale kojim je Andrea del Verokio razvio pozu u kojoj su svi stavovi statue od jednakog značaja.