Artnit

ARTNIT

Stil je fiziognomija duha. Ona je pouzdanija od fiziognomije tela. Podražavati tuđi stil znači nositi masku. Ma kako ta maska bila lepa, ona će ipak, usled svoga mrtvila, uskoro postati glupa i nesnosna; tako da je čak i najružnije lice bolje od nje. Zbog toga baš i liče pisci što pišu na latinskom, koji podražavaju stil starih pisaca, pravim pravcatim maskama: čovek, doduše, dobro čuje ono što oni kažu, ali ne vidi uz to i njihovu fiziognomiju, to jest stil. Doduše, i ta fiziognomija vidi se u latinskim spisima samostalnih mislilaca, pošto se oni nisu prilagođavali onome podražavanju, kao na primer Skotus Erigena, Petrarka, Bakon, Kartezius, Spinoza i drugi.

Milton je imao običaj da kaže: “Meni je dovoljan i mali broj čitalaca samo ako su oni kadri da me shvate.“ - Ova ponosna pesnikova želja ponavlja se ponekad i u naše vreme, samo unekoliko izmenjena. Izvesni naši savremenici nastoje da nas javno i tajno ubede da je “njima dovoljan i mali broj čitalaca samo ako ima mnogo kupaca.“

(1830)

Nedelja, 11 Avgust 2024 10:57

Simona de Bovoar - Jugoslavija

Ovih poslednjih godina nisam ponovo posećivala samo Francusku; vratila sam se i u neke zemlje koje sam poznavala. Postoji jedna koja se promenila između mog prvog putovanja, 1953, i drugog: to je Jugoslavija koju sam, osim toga, videla iz veoma različitog ugla.

Kad pešači, čovek mora da krene na zapad ili na jug. Ako krene na sever ili istok, to je kao da ide cul-de-sac, slepom ulicom.

Tako je bilo otkako su se krstaši siti vratili kući, a renesansa zapadno nebo smatrala slavolukom budućnosti. Pa i danas je tako. Moramo na zapad i na jug.

Bez kavana i novina bilo bi teško putovati. Novine tiskane na našem jeziku i mjesto gdje se uvečer pokušavamo družiti s ljudima, dopuštaju nam da prisnim pokretima oponašamo čovjeka kakvim smo bili kod kuće, a koji nam se na udaljenosti pričinja tako stran. Vrijednost putovanja zapravo leži u strahu. Putovanje u nama lomi neku vrst unutarnje dekoracije.

Tajna vlasti, tajna potčinjavanja ljudi nosiocima vlasti, dosad nije u potpunosti odgonetnuta. Zašto se veliki broj ljudi, kod kojih preovlađuju fizičke sile, slaže sa potčinjavanjem jednom čoveku ili grupici ljudi, ako su oni nosioci vlasti? Čak obični policajac izaziva drugačiji osećaj od prostog smrtnika u civilu. Kako u drevna vremena tako i danas, ljudi su skloni da misle da postoji miropomazanje vlasti. Ovde se, naravno, održava ostatak drevnog ropstva čoveka, koje nije u potpunosti savladano ni u demokratijama.

Strana 1 od 977
Vi ste ovde: Home