- Alo!
- Alo!
- Uteklo mi prase.
Pa sad zamislite starešine kvartova, pa zamislite pisare, i zamislite da se sve to događa o Božiću, a da se o Novoj godini pripremaju izvesna unapređenja. Možete misliti već kako je svaki pisar u sebi pomislio:
- No, ovo mi prase može još klasu izraditi.
I onda, svako je legao na posao. Vidiš tek, ide pisar iz kvarta varoškog, a za njim žandarm i nosi prase. Idu pravo ministrovoj kući.
- G. ministre, čas mi je izvestiti vas da sam preduzetom istragom odmah pronašao prase.
Malo posle, vidiš uputio se pisar kvarta vračarskog, a za njim žandarm i nosi drugo prase.
- G. ministre, čas mi je...
Ne prođe ni dvadeset minuta, a evo ga tek pisar kvarta savamalskog, i za njim žandarm, noseći treće prase.
- G. ministre, čas mi je...
Već tri praseta grokću u g. ministrovoj avliji i već tri pisara sanjaju klasu, a evo ga i četvrti - pisar kvarta dorćolskog i za njim žandarm, i nosi prase:
- G. ministre, čas mi je izvestiti vas da sam taki našao izgubljeno prase.
Malo zatim, a stigoše jedna kola. Iz njih iziđe komesar topčiderske policije i za njim žandarm nosi prase.
- Zamislite, g. ministre, uteklo je čak u Topčider, al' odmah sam ga našao. Ne može ono meni promaći.
Najzad stiže i pisar kvarta palilulskog i za njim žandarm nosi - ćurana. Nije našao prase, al' svejedno, našao je ćurana, a neće valjda zbog te sitne okolnosti da izostane iza svojih drugova.
- Ama ja nisam izgubio ćurana! - viče g. ministar.
- Jeste li vi sigurni, g. ministre, da to nije bio ćuran?
I tako, dok sam ja ostao bez praseta, u g. ministrovoj sobi grokće po jedan predstavnik svakoga kvarta, a po jedan pisar u svakom kvartu očekuje unapređenje o Novoj godini.
Da sam ministar policije, pa da mi uteče prase, ja bih javio svima okružnim načelstvima da je uteklo.