Pesma Doručak je jednostavan opis jutarnje rutine, koja se upravo dogodila. Neimenovani čovek sipa kafu u šolju, dodaje mleko i šećer, pije kafu, puši cigaretu, stavlja šešir na glavu i oblači kišni mantil jer je napolju padala kiša, i ostavlja bez reči i pogleda ženu. A ona je "zarila glavu u ruke i plakala".
Jezik pesme Doručak je veoma jednostavan, rečenice su kratke. Žak Prever ne koristi uobičajeni oblik reči za doručak "petit dejeuner", već koristi prilično neobičan oblik "dejeuner du matin", što znači doslovno, "obrok ujutru", da bi naglasio emocionalnu situaciju koja se javlja ujutru ili u jedno od jutara. On opisuje akciju čoveka polako, korak po korak, ne koristi nikakve prideve ili priloge. Nema emotivnih reči, već se samo navode činjenice, što stvara osećaj monotonije i dosade. Na prvi pogled, nema emocija, uzbuđenja, radosti, tuge, nade ili očaja, već postoji samo niz običnih radnji. Žak Prever ne daje svoje lično mišljenje o tome šta se dešava, već omogućava da ono što on predstavlja govori samo za sebe. Napetost u prikazanoj sceni u pesmi polako raste, jer čovek ne govori, ne vidi, onda ustaje i odlazi, a u ženi naviru snažno potisnute emocije. Ona ostaje da plače.