Porodična pesma je napisana u slobodnom stihu. Po rimi i ritmu pesma podseća na dečju pesmu, ali njen sadržaj postaje sve sumorniji nakon prvog stiha, u kome se ističe da majka plete. U njoj se ponavlja monotonija situacije tri osobe koje čine porodicu: otac, majka i sin. I dok majka plete, otac se bavi poslovima, a njihov sin je u ratu. Majci i ocu je sve sasvim prirodno, a "sin o svemu tome ne misli apsolutno ništa", a kada se završi rat radiće sa ocem. I dok se rat nastavlja "majka nastavlja da plete, a otac nastavlja da posluje, sin je ubijen on više ne nastavlja". Ali, život za ovu porodicu se nastavlja sa pletenjem, ratom, poslovima i grobljem.
Kombinovanjem jednostavnosti zanimanja i gestova majke, oca i sina sa izborom jednostavnih poznatih reči u Porodičnoj pesmi se stvara utisak velike ravnodušnosti. Svođenjem svakog života na njegovu najtipičniju aktivnost pokazuje se otuđenost u kojoj ljudi igraju svoje uloge izvan, nesvesni međuzavisnosti njihovih aktivnosti. Izgleda samo da postoji latentna prisutnost rata, koji ljudi integrisani u svoje svakodnevno jednolično življenje jedva da primećuju.