Artnit

Utorak, 03 Decembar 2019 10:50

Novalis - Da li možda takt odgovara figuri a zvuk boji? Istaknut

Fransoa Buše - Slikar u svom ateljeu Fransoa Buše - Slikar u svom ateljeu

- Slikarstvo i crtačka umetnost sve prevode u površine i površinske pojave, muzika sve prevodi u pokrete, poezija sve u reči i jezičke oznake.

- Poezija u strožem smislu izgleda gotovo kao posredna umetnost između likovnih i muzičkih umetnosti. Da li možda takt odgovara figuri a zvuk boji?

- Kao što slikar gleda vidljive predmete sasvim drukčijim očima no običan čovek - tako i pesnik doživljava događaje spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta na način sasvim različit od načina običnog čoveka. Ali nigde kao u muzici ne pada više u oči da je samo duh ono što poetizuje predmete, promene materije, i da ono što je lepo, predmet umetnosti, nama nije dato niti leži već gotovo u pojavama. Svi zvuci koje stvara priroda grubi su i bez duha - samo se muzikalnoj duši često čini da su šumorenja lišća, zviždanje vetra, pesma slavuja, žubor potoka melodični i značajni. Muzičar iz sebe uzima biće svoje umetnosti - ne može biti izložen ni najmanjem podozrenju da nešto podražava. Izgleda da vidljiva priroda svuda obavlja prethodni posao za slikara, da je u potpunosti njegov nedostižan uzor. Ali umetnost slikara je zapravo toliko nezavisna, toliko nastala sasvim a priori, koliko i umetnost muzičara. Slikar se samo služi beskrajno težim jezikom znakova no muzičar, slikar zapravo slika okom. Njegova umetnost je umetnost pravilnog i lepog gledanja. Gledanje je ovde sasvim aktivno, potpuno tvoračka delatnost. Njegova slika je samo njegova šifra, njegov izraz, njegovo oruđe reprodukcije. Sa ovom veštačkom šifrom treba porediti notu. Raznoliko kretanje prstiju, peta i usta mogao bi muzičar još pre da suprotstavi slikarevoj slici. Muzičar zapravo takođe aktivno sluša. On sluša iz sebe.

Iz dela Fragmenti

Pročitano 2480 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Novalis - Da li možda takt odgovara figuri a zvuk boji?