Elektrin kompleks je dobio ime po starogrčkom mitološkom liku Elektri, koja je po po Euripidovoj tragediji bila kćer zapovednika Agamemnona. Pošto su Agamemnona ubili njena majka Klitemnestra i očuh Egist, Elektra im se sa bratom Orestom osvetila i ubila ih.
Karl Gustav Jung je u dubinsku psihologiju uveo ideju o postojanju Elektrinog kompleksa kao pandana muškom Edipovom kompleksu. On je predložio da se ovaj pojam koristi kako bi opisao Frojdovu edipalnu fazu razvoja, stepen na kojem "kćer razvija specifičnu povezanost sa ocem, sa odgovarajućim stavom ljubomore prema majci".
Sigmund Frojd je izjavio 1920. godine da on nije smatrao korisnim pojam Elektrin kompleks. U tekstu o ženskoj seksualnosti 1931. godine nastavio je da negira postojanje takvog kompleksa: "Samo u muškom detetu može se naći sudbinska kombinacija ljubavi prema jednom roditelju i istovremeno mržnja drugog kao suparnika." On ističe svoj stav da kod žena prosto postoji ženski Edipov kompleks i veruje da je u psihologiji žena primarna vezanost za majku koja uvek ostaje moćnija od svake druge tendencije. Pošto je odbacio pojam Elektrin kompleks i opisao ga kao pokušaj "naglašavanja analogije između stavova dva pola", koristio je pojam ženski Edipov stav da bi opisao ono što sada nazivamo Elektrin kompleks.
