Miloš Crnjanski - Madrid
Madrid, međutim, odmah od početka, ne liči na evropske prestonice. Pre svega vidniji je od njih na danu, a življi je od svih drugih velikih gradova, noću.
Danju mu je nebo boje tirkiza, a vazduh treptav, providan, zračan, sve dok pred veče neobično ne zahladni.
Miloš Crnjanski - O Ex Pontu
Pročitao sam i spustio knjigu. Bone, mutne reči pisane u zatočenju. Pesme... i opet taj osećaj blage svetlosti u sobi bolesnika u proleće, kad se kroz mutna okna vide grane što pupaju. Ne, nije melanholija, biće da je ovo tuga, nije melanholija.
Osećaj mladosti liči mi na Puškina. Andrić ima njegov uplašen pogled, kojim gleda sebe i mladost, one gorke začuđenosti pred grobljem, i neke muške crte u bolu, pri rastanku, ili na putu, ili uveče.
Miloš Crnjanski - Dubrovnik
Ma s koje strane prilazeći Dubrovniku, zidine su njegove vidne, sa svojim tvrdim kulama, u patetičnom stavu, između bilja i kamenja, brda i mora, u sunčanju i plavetnilu. S tog severnog mesta najlepše i načudnije utvrđenje izgledaše Lovrijenac, nazidan, skoro neverovatno, na jednoj ogromnoj i visokoj steni pred obalom, u visini od četrdeset i pet metara.
Miloš Crnjanski - Utopljeno srebro, u Jadran i Sunce
Ali široko, u dubini, sa severa, Marjan, koji štiti od svakoga vetra, sav rascvetan. Nigde ovako gospodskog mesta. Meštrović je hteo da kupi ovo imanje, ali ga ponosita grofica nije prodala. Šarena kapela ostaje prazna pod mirisnim borovima što šume od pljuska talasa. Gore, na Marjanu, zelenom i crnom, opkopi i putevi beli od sunca, a, visoko u stenju, pećine iskušenika. Crkvica Sv. Nikole, crkvica sirotinje i lađara, gleda daleko na more. U njenoj maloj, okrečenoj, otvorenoj kuli, kao zelen plod, visi jedno zvono. Mirisne masline silaze do mora.
Miloš Crnjanski - O Aleksi Šantiću
Sedeo je, nad Neretvom, uz kafu, sa jednom bolesnom izmučenošću, koja je volela još samo sveće i mesečinu. Ni o svojoj rodoljubivoj poeziji nije hteo da govori. U životu ne videh čoveka tako stidljive čistote i žudi. Nijedna prljava reč, nijedan mesnati osmeh, nedeljama. Nikad se nije ženio i kad mu opisah Onu, koju je godinama voleo, pesnik ljubavi samo odmahnu rukom. Ako bude ispalo da ga proglase malim pesnikom, sećaću se kako je sve u noći i večeru njegov lik prelivalo zanosom. Voleo je zemlju, a neku duboku i strasnu stidljivost imao je i u toj najdužoj ljubavi.
Miloš Crnjanski - Španska rasa magarića ostaje rasa bednika
Kao sve zemlje na obalama Sredozemnog mora, i Španija je puna magaraca, te domaće životinje što vodi poreklo iz egipatskih i arabijskih pustinja, otkuda se raselila po celom svetu.
Magarac, iako pripada vrsti konja, ne uživa ni ljubav, ni milost, kojom ljudi prilaze atu, duž tih obala. Naročito ne u negda arapskim pokrajinama, afričkim i azijskim, gde se konj poštovao i cenio kao i sablja.
Sumatra
Lirska pesma Sumatra Miloša Crnjanskog nastala je kao odjek osećanja mladog čoveka koji je preživeo golgotu Prvog svetskog rata, koji se vraća svom domu, pun uspomena na to, ali i na predele, zemlje i ljude koje je sretao i upoznavao. Uz nju stoji i tekst, štampan pod naslovom Objašnjenje Sumatre, koji je Miloš Crnjanski napisao, na predlog tadašnjeg urednika Srpskog književnog glasnika Bogdana Popovića 1920. godine. Ova pesma je postala programska pesma, manifest srpskog ekspresionizma, koji je nazvan sumatrizam, jer dajući njeno objašnjenje Miloš Crnjanski objašnjava svoju poetiku i pravac kome pripada.
Miloš Crnjanski - Neka neizmerna i čudna dolina je prošlost
Iz prošlosti mutnog bezdana, poneki oblici viđenog vraćaju se tako neodređeno, tako beznačajni, tako iskrivljeni, slabi i bedni. Drugi međutim, vraćaju se jasni, oštri i svetli.
Miloš Crnjanski - Peruđa
U prvom času, odmah, oseti se da je Peruđa sazidana tako, strmo, na brdu zelenom od maslina. Kuće, naslagane kao stene, jedna iznad druge, penju se vrlo visoko. Sve su modre i skamenjene etrurski. U bilju zarasla, na bregu zelenom, varoš je kao tvrđava. Jasno se odražava na plavom nebu.
Miloš Crnjanski - Sijena
Sijena, kao i drugi stari i čuveni toskanski gradovi, dočekuje malom stanicom talijanske palanke, a nad njom se, u prozorima leprša rublje koje se suši.
Sva je brdovita, strma, uzana i zagušljiva i lepi san putnika o njoj, raspline se pri ulazu u varoš, u zakrčenim ulicama, punim odrpanaca, pred dućanima i podrumima, iz kojih se ori strašna dreka. Vlažne kuće, krčme, svet kao i drugde.