"Progoni koje su podneli prvi vernici, povećali su u njima odvratnost prema svemu što je vezano za ovaj život. Najezdom varvara mera je prevršena, i u ljudski duh se tada uvukla tuga, a možda čak donekle i mržnja prema čoveku, koja nikad nije potpuno utrvena. Na sve strane podizani su manastiri, gde su se povlačili nesrećnici koje je svet obmanuo, ili duše koje su više volele da i ne saznaju za izvesna osećanja u životu nego da se izlože tome da budu svirepo izneverene. Ali u naše vreme, kada je ovim strasnim dušama ponestalo manastira ili vrline koja u njih vodi, one su se među ljudima osetile kao među tuđinima. Gnušajući se svoga vremena, plašeći se svoje religije, one su ostale na svetu same ne stapajući se s njim: postale su plen mnogih himera; i tada smo videli kako se rađa ta kobna melanholija koja se začela u strastima, a te strasti, neiživljene izgaraju same po sebi u usamljenom srcu."
Iz predgovora uz novelu Rene