Ali kako postrada? Podiže zavist đavo koji uvek mrzi dobro. A izvršilac takvog služenja bila je njegova žena. O moje suze, što ženska prevara savlada praroditeljevu u raju veliku mudrost! Šta ovde nije htela zavist učiniti revnima?
Čujte. Dolazi carica k caru pokazujući tužno lice, neukrašen i neobičan nastup, roni suze i unutrašnjim plamenom preseca glas. I, da ukratko kažem, podiže oca na oslepljenje prvorodnoga sina, vaistinu slična Isaku dobrim pokoravanjem i poslušnošću.
A on ne da nije znao za ono što je smišljano o njemu, no su ga mnogi od knezova i velmoža tajno učili da se sa množinom vojnika ukloni u neku od tamošnjih zemalja, i da izbegne od prevare, koja je smišljana protiv njega, i da se odene savršeno u svedržanje carstva, ali nije hteo ove poslušati, sudeći da je bolja Božja briga o njemu, koja biva svakome na korist, koji su sebe svedušno poverili njegovu čovekoljublju nego li savet i pomoć ljudi. I ostajaše dalje držeći se pravde i nezlobivosti, ogradivši sebe milostinjom i molitvama...
Iz Žitija Svetog Stefana Dečanskog