Pojam optimizam potiče od latinske reči optimum, što znači najbolje. Ovaj pojam je dugo bio povezivan sa jednostavnim i nerealističkim ljudima i pojavljivao se u literaturi. Na primer, francuski filozof i književnik iz epohe prosvetiteljstva Volter u romanu Kandid, čiji je podnaslov Optimizam, objavljenom 1759. godine, izobličava popularno filozofsko učenje o naivnom optimizmu i predodređenoj harmoniji, koje je stalno bilo u sukobu sa brutalnom stvarnošću. U psihoanalitičkoj teoriji austrijskog psihijatra Sigmunda Frojda, optimizam je definisan kao iluzorno negiranje, a ne kao psihološka činjenica.
Izraz optimizam se koristi u zavisnosti od vrste istraživanja. Za savremena shvatanja optimizma kao osobine ličnosti najznačajnija su istraživanja američkih psihologa Majkla Šajera i Čarlsa Karvera 1992. godine. Oni su za potrebe istraživanja konstruisali pojam dispozicioni optimizam i definisali ga kao generalno očekivanje dobrog ishoda i istakli da uloga optimizma u regulaciji vlastitog ponašanja dolazi do izražaja onda kada pojedinac uoči razliku između ciljeva koje nastoji ostvariti i svog trenutnog položaja u odnosu na te ciljeve. Optimisti, koje karakteriše očekivanje pozitivnih ishoda će istrajati u nameri da smanje razliku koja ih deli do ostvarenja ciljeva.
Američki psiholog Martin Selidžmen i njegove kolege definišu optimizam u kontekstu eksplanatornog stila, koji određuje kako čovek sebi objašnjava životne događaje. On u svojoj knjizi Učeći optimizam tvrdi da je optimizam veština koja se uči, poput vožnje bicikla ili skijanja. Neki su za tu veštinu talentovaniji od drugih, ali je svi možemo savladati - pod uslovom da smo spremni da uložimo adekvatan napor.
Istraživanja pokazuju da je optimizam varijabla na osnovu koje se u izvesnoj meri može predvideti opšte psihofizičko zdravlje. Takođe, utvrđeno je da su optimisti proaktivni, uporno tragaju za rešenjem problema i lakše se prilagođavaju u situaciji kada shvate da je nešto, barem u datom trenutku i datim okolnostima, izvan njihovih moći. Zbog ovakvog pristupa problemima, oni su manje izloženi psihološkom stresu i manje skloni nezdravim ponašanjima, kao što su na primer pušenje ili alkohol.