Artnit

Sve što je u vezi sa večnošću neizbežno se svodi na otrcanu frazu. Svet na kraju prihvata bilo kakvo otkriće i predaje se bilo kakvoj drhtavici, samo ako je pronađena njena formula. Ideja o sveopštoj bezvrednosti svega, - opasnija od svih nesreća, - svedena je na očiglednost: svi je prihvataju a niko joj se ne prilagođava. Strahota poslednje istine tako je pripitomljena; postala je pripev na koji ljudi više ne misle, napamet naučivši nešto što bi, samo naslućeno, moralo da ih gurne prema ponoru ili prema spasenju. Vizija ništavnosti Vremena dala je svece i pesnike, i očajničke poruke nekolicine usamljenika, zaljubljenih u anatemu...

Objavljeno u Društvo

Poslastičar je raščistio sto ispred njih: gurnuo računar na jednu stranu zajedno sa hrpom papira i reversa; bacio telefonski imenik koji je sa treskom pao na pod. Hauard i En su seli i privukli svoje stolice do stola. I poslastičar je seo.

Objavljeno u Pero

Ali, reci, čuj! Bene, Stive, Luko - pih! Pobogu! Džine, dečko moj! Pretpostavljam - to je stoga što baš sada u ovom času Luka misli na mene, i zato te ja sada nazivam njegovim imenom. Elem, a sada - šta? Šta kažeš?

“Počela si da mi pričaš o ona dva glasa koja si jednog dana čula“.

Objavljeno u Pero

Moja jedina veština bilo je dobijanje stipendija i nagrada, a toj eri se bližio kraj.

Osećala sam se kao trkački konj u svetu bez hipodroma ili kao koleški ragbi-šampion iznenada suočen sa Volstritom i poslovnim odelom, čiji su se dani slave skočili u zlatni peharčić na poličici, sa ugraviranim datumom poput datuma na nadgrobnoj ploči.

Videla sam svoj život kako se grana preda mnom kao zeleno drvo smokve u onoj priči.

Objavljeno u Pero

Sada se vraćao u malu belu kuću u Bulderu, Kolorado, gde je živeo s roditeljima i svoja dva brata. Išao je da podeli krevet sa svojim bratom Edijem. Sutra će ustati i poći u školu. Sledeći dan će biti isti, i sledeći, i sledeći, dan za danom, ista monotonija u istom zabačenom gradiću.

Objavljeno u Pero

Što više razmišljam o čovekovom životu, sve više nalazim da za njegovog svedoka i sudiju treba postaviti Ironiju i Milosrđe, kao što su Egipćani za svoje mrtve pozivali boginje Izidu i Neftidu. Ironija i Milosrđe su dobri savetnici; jedan svojim smeškom čini prijatnim naš život, drugi ga, plačući, osvećuje. Ironija na koju se pozivam nije nemilosrdna. Ne ruga se ni lepoti, ni ljubavi. Blaga je i blagonaklona. Njen smeh ublažava srdžbu, uči nas da se smejemo zlima i glupima, a bez nje bismo bili prilično slabi da mrzimo.

Objavljeno u Pero
Ponedeljak, 07 Mart 2016 12:05

Diogen u potrazi za čovekom

Antički grčki filozof, Diogen iz Sinope, predstavnik kiničke škole u antičkoj filozofiji, zastupa povratak prirodi i najjednostavniji način života. Zbog načina na koji je vodio svoj život dobio je nadimak Pas. Deo svog života proveo je živeći u maslinovom buretu-amfori, sa psom, i po svakom vremenu išao odeven u prljavi ogrtač sa upaljenim fenjerom i usred bela dana govoreći: "Tražim čoveka". Smatrao je da čovek treba da živi što sličnije životinjama, na primer psima, što i znači naziv škole u filozofiji, kinizam.

Objavljeno u Društvo
Četvrtak, 25 Februar 2016 11:58

Vladimir Nabokov - Sanjarenja gospođe Bovari

Tema Eminih sanjarenja ima neke veze i sa malim italijanskim hrtom, lovočuvarevim poklonom, koga je "vodila sa sobom (u Tostu) kad je išla u šetnju, jer je ponekad izlazila da bude za koji časak sama i da nema više pred očima onaj vječni vrt s prašljivom cestom...

Objavljeno u Pero
Utorak, 16 Februar 2016 12:14

Pesimistička etika Artura Šopenhauera

Etika Artura Šopenhauera se zasniva na njegovom stanovištu o prirodi sveta koje izlaže u svom delu Svet kao volja i predstava. Pošto je za njega svet objektivacija volje predstavlja zlo, jer volja znači volju za održanjem, širenjem i vladanjem, i zato je svaka pojedinačna volja u sukobu sa drugim voljama, na osnovu čega dolazi do borbe. Sprečavanje i borba se doživljavaju kao uzrok bola i patnje, dok zadovoljena volja pada u dosadu i čamotinju i takođe predstavlja svojevrstan bol. Zato je i najviši imperativ Šopenhauerove etike zahtev za samoponištenje volje.

Objavljeno u Društvo

Nekoliko puta sedeo je u uglu kantine s grupicom suicidalnih pacijenata i slušao ih kako se prisećaju revnosti s kojom su planirali da umru, i kako se vajkaju što nisu uspeli. Svako je ostao uronjen u znamenitost sopstvenog pokušaja samoubistva i sramotu što ga je preživeo. Da to ljudi zaista mogu da urade, da mogu da upravljaju sopstvenom smrću, bilo je izvor opčinjenosti za sve njih - to je bila njihova prirodna tema, kao kad dečaci pričaju o sportu.

Objavljeno u Društvo
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu život