Mitke i Koštana
Dijalog između Mitketa i Koštane u četvrtom činu je verovatno najjače mesto u drami Koštana Bore Stankovića. Tu je naslikan jedan snažan emotivan deo života. U njemu ima nečeg toplog, dubokog, bolnog.
Kada su panduri poveli Koštanu u Banju za Asana, Koštana se baca pred noge Mitketu i preklinje ga da je spasi, da je vodi odatle, tamo... Pobeđen i slomljen on joj kaže: "I tamo zemlja, i ovde zemlja!... Zar gore? Gore je visoko, a dole-tvrdo!"
Mitke
Pesnik kafanske, bekrijske romantike gazda Mitke, iz drame Koštana je jedan od najzanimljivijih i najosobenijih likova sveta Bore Stankovića. Mitke u sebi najpotpunije nosi Stankovićevo osećanje života i sveta - elegično i nostalgično. Njegova žal za mlados' je vapaj njegovih snova o životu, a čežnja je, bezmerna i beskrajna, i silno intenzivna da prožima celo njegovo biće, određuje ga i daje mu smisao.