Ono što su njih dvoje učinili pre nekoliko trenutaka, ono predavanje svoje duše drugoj duši, bilo je tako snažno, i novo i neobično; sve se tako iznenada preokrenulo i promenilo u njihovom životu da nisu mogli doći k sebi i samo su bili svesni vihora koji ih je zahvatio i koji je bio sličan onom noćnom vihoru što ih zamalo nije bacio u zagrljaj jedno drugome. Sanjin je išao i osećao da on čak drukčije gleda Đemu: odmah je zapazio neke osobenosti njenog hoda i njenih pokreta - i, Bože, kako su mu bile beskrajno drage i mile! I ona je osećala da je on tako gleda.
Sanjin i Đema su voleli prvi put i osećali su sve čari prve ljubavi. Prva ljubav je kao revolucija: jednolično pravilan tok određenog života za trenutak je razbijen i srušen, mladost stoji na barikadi, visoko se viori njena svetla zastava i ma šta da je u budućnosti očekuje - smrt ili novi život - ona svemu šalje svoj pozdrav pun oduševljenja.
Iz romana Prolećne vode