Vidik se krvlju sav zarubio,
Prvi kos peva tanko i tanje.
Aždaju Sveti Đorđe ubio,
Srebrnim kopljem baš u svitanje.
Kraj crkve čempres crn zagustio,
Hristovo jagnje ovca rodila,
I Sveti Marko orla pustio,
I Sveti Todor svog krokodila.
Golubica u suncu sinula,
Sa lišća kaplju svete arije...
Dva apostola tud su minula
S porukom sina čiste Marije.
Kraj reke zrače beli krinovi,
Pada snop zraka s neba sredine:
I sja oreol večni i novi
Jagnjeta što gre preko ledine.