Artnit

Vera u sudbinu, u suđaje, boginje sudbine, stara je koliko i čovek. Gotovo da i nije bilo paganskog naroda koji nije, u nekom obliku, verovao u sudbinu kao u božanstvo. Kultura Grčke, ni u vreme njenih najvećih filosofa, nije mogla odoleti ovakvom verovanju, pa su božanstvo koje je oličavalo nepromenljivost toka događaja nazivali ananke.

Čovek, ni kao duhovno ni kao telesno biće, nije zdravo biće. Sa čovekovim padom pala je i sva priroda, pa iz "kraljevstva prirode", prema rečima velikog srednjevekovnog lekara i filosofa, Paracelzusa, "dolaze bolesti, kao što iz kraljevstva duha dolaze lečenja". Iako narod voli da kaže za nekog čoveka da je "zdrav kao dren", ili "jak kao bik", za neku devojku da je "rumena kao ruža", ili "crvena kao jabuka", ipak, i dren, i bik, i ruža i jabuka mogu da se razbole i onda, kao i čovek, da prežive ili ne prežive svoju bolest. Najzad, smrt je neminovnost svega živog, tragična "plata za greh".