Džordž Orvel - Naša civilizacija je izgrađena na pohlepi i strahu
Neuobičajenim putem je išao kući. Gledao je u kuće pored kojih je prolazio. Bila je to ulica koju nije poznavao. Stare kuće, lošeg izgleda i većinom mračne, pretvorene u stanove ili sobe za izdavanje. Pruga i naselja pored, cigle pocrnele od čađi, bele stepenice, prljave čipkane zavese. Table “Apartmani“ na pola prozora, aspidistre na svakom. Tipične ulice srednje niske klase. Sad, gledajući celinu, bila je to vrsta ulice koju bi želeo da vidi raznetu bombama.
Džordž Orvel - Novac sa velikim N
- Opet, moramo imati veru, valjda je tako. I nadu.
- Moramo imati para, misliš. - reče Gordon sumorno.
- Novac?
Džordž Orvel - Živiš sam nedeljama jer nemaš para i nemaš prijatelja
- Ne. A i ovaj razgovor koji vodimo. Samo pričamo uzalud. Sve je određeno onim što imaš u džepu. Mogu ići gore-dole po Londonu govoreći da je grad mrtav, da nam civilizacija odumire i da će početi rat, i Bog zna šta; ali to samo znači da radim za dve funte nedeljno, a želeo bih da ih bude pet.
Džordž Orvel - Ljudi su svinje; reklama je kao zveket kante sa splačinama unutar svinjca
Zanimljiva stvar kod Nju Albiona bila je da su bili potpuno moderni u duši. Teško da je bio iko u firmi ko nije bio potpuno svestan da su reklama i marketing najprljavija stvar koju je kapitalizam iznedrio. U nekoj firmi čije je rukovodstvo "crveno", sigurno bi obraćali pažnju na čast i korist samog reklamiranja. Ali, u Nju Albionu bi se svi smejali na to.