Ivan Galeb je pedesetogodišnji muzičar iz bogate dalmatinske porodice koja je izgubila svoje bogatstvo kada je on odrastao. Usamljen, prikovan za krevet u provincijskoj bolnici, nakon operacije, na rubu smrti, ali i sa tračkom nade da će ipak ozdraviti i ponovo doživeti svetlost punog sunčanog dana preispituje svoj život i traži mu smisao. On se nostalgično seća svoje prošlosti, intenzivno razmišlja o njoj, zapisuje svoja razmišljanja. Seća se detinjstva i minulih proleća, evocira trenutke u kojima je najintenzivnije živeo unutrašnjim životom, mladost posvećenu umetnosti, a život mu je bio u znaku svetlosti i proleća.
U svojim sećanjima Ivan Galeb se stalno kreće između dobra i zla, između svetla i tame, prolaznosti i večnosti, radosti i tuge. On shvata da se život sastoji od smenjivanja jednog i drugog, i da sve to čini u stvari "predivo našeg života"; predivo od onoga što je prolazno i neponovljivo. Sećanja i razmišljanja Ivana Galeba omeđena su tamom i svetlošću. Na početku romana on izlazi iz tame, a na kraju romana vraća se u svetlost. On izlazi iz bolnice u sunčan dan, jedno novo proleće. Roman Proljeća Ivana Galeba, Vladana Desnice nosi u sebi univerzalnu simboliku koja naglašava svet i čoveka, i sve ono što se javlja između njih. U njemu su isprepletana dva pola stvarnosti: tuga i nada - simboli smrti i proleća. Iako roman zrači gorčinom i pesimizmom, ipak šalje mudru poruku čoveku da izađe iz uskih okvira jednostranog posmatranja života i tako ostvari sebe i ispuni svoj život.