Ono što želim, gospodine Price, jest neka efektna pjesma za audiciju. Lagano se budi srce moje kao što se cvijeće budi - ta je pjesma vrlo efektna.
Svi kažu da je čovjeku suđeno da klone, čitate to u svim knjigama. Ali ja sad uopće ne čitam, pa me knjige ionako ne mogu baš smotati. (“Dragi moj Waltere...“)
Tužno je kad ležiš budna i počinje se daniti i vrapci počinju živkati - eto, tada je tužno, taj osjećaj osamljenosti, osjećaj beznandnosti. Kad vrapci počnu živkati.
Danju je, međutim, sve bilo u redu. A kad popiješ koju čašicu, znaš da je takav život najbolji na svijetu, jer svašta se može dogoditi. Ne znam kako ljudi žive kad točno znaju što će im se dogoditi sutradan. Čini mi se da je bolje biti mrtav nego tako živjeti. Oblačenje za izlazak, sastanak s njim, izlazak iz restorana, ulično svjetlo, ulazak u taksi i nakon poljupca u taksiju odlazak onamo.
Mjesec dana prošao je kao tjedan, i pomislih: “Već je lipanj.“
Iz romana Putovanje u mraku