Anton Pavlovič Čehov - A šta ću... ovaj... da radim sa ćuranom?
- Strašilo jedno! Nakazo ćelava! - vikala je jednom Pelagija Petrovna na svog supruga, penzionisanog činovnika Markela Ivanoviča Lohmatova.
- Sve žene imaju muževe kao što treba, samo je mene Bog kaznio i dao mi lenčugu! Sestri Glašenjki muž i čarape kupi, i kokoši hrani, i na pijacu ide po namirnice. A kakvog muža ima Praskovja Ivanovna... taj samo gleda kako bi ugodio svojoj ženi: čas stenice u krevetima vrelom vodom poliva, čas bundu trese da je moljci ne pojedu, čas ribu čisti. Samo ti, đavo bi te znao, ni na koga ne ličiš! Po ceo dan, prokletinjo jedna, ležiš na otomanu i jedino znaš da šljemaš votku i naklapaš o Rumeliji!
Anton Pavlovič Čehov majstor kratke priče
Po realističnosti i vernosti psihološkog slikanja, po izrazitosti slika, po bogatstvu i živosti jezika Anton Pavlovič Čehov je apsolutni majstor kratke novele. Njegova novela pojavila se ne samo u ruskoj književnosti kao nešto novo, već se u mnogome odvojila i od tradicionalnog pojma novele u književnosti uopšte, i odredila ga kao nenadmašnog minijaturistu.
Vanjka
U svojim kratkim pričama Anton Pavlovič Čehov ne donosi događaje, zbivanja, a ni velike izrazite ličnosti. Tako i njegova poznata priča Vanjka ima vrlo jednostavnu fabulu. Devetogodišnje siroče Vanjka počinje sa pisanjem, piše, i završava svoje pismo dedi, jedinom svom rođaku. On nije pripovedač, ali uključuje čitaoca u priču. Neki ovu priču smatraju dobro uramljenom skicom Čehovljevih ranih trauma.
Jona Potapov
Anton Pavlovič Čehov kroz glavni lik svoje poznate pripovetke Tuga, Jonu Potapova poetski reljefno slika očaj, jad, tešku usamljenost i potrebu za drugim ljudima. Beskrajna tuga zbog smrti sina koja može oboriti ceo svet, a da se još uvek njena beskrajnost ne vidi nagoni Jonu Potapova da sa strancima pokuša da podeli svoj očaj zbog gubitka. Nasuprot ovom liku nazire se portret surove ljudske prirode na koju ne utiču patnje sveta oko njih.
Tuga
Anton Pavlovič Čehov u kratkoj priči Tuga suočava čitaoca sa velikim univerzalnim problemom čovečanstva - unutrašnjom komunikacijom, nezainteresovanošću za nečiji gubitak i tugu. On daje detaljan portret tuge jednog čoveka, njegovih pokušaja da ublaži tugu i njegovog konačnog deljenja svoje tužne priče sa svojom kobilicom.
Anton Pavlovič Čehov - Tuga
Jona se pomakne nekoliko koraka, pogne se i opet se preda svojoj tuzi... Obraćanje ljudima pričinja mu se već posve uzaludnim. Ne prođe ni pet minuta, a on se uspravlja, stresa glavom kao od osjećanja oštrog bola, i zateže uzde... Nije više mogao da izdrži. "U svratište! - misli on. - U svratište!"
Astrov
Doktor Astrov je veoma reljefno prikazan lik u drami Ujka Vanja Antona Pavloviča Čehova. Ono što je Čehov lično mislio izneo je kroz razmišljanja i dijaloge doktora Astrova. Možda je uzrok tome što je i sam Čehov bio doktor.
Anton Pavlovič Čehov - Na ovom svetu nije malo ljudi usamljenih po prirodi
Između ostalog govorili su o tome kako žena seoskog starešine, Mavra, inače zdrava i promućurna seljanka, celog svog veka nije nigde bila dalje od svog rodnog sela, da nikad nije videla varoši, ni železnice, a poslednjih deset godina neprestano je sedela iza peći i samo noću izlazila na ulicu.
Anton Pavlovič Čehov - Vanjka
Vanjka, devetogodišnje siroče, služi i uči obućarski zanat u gradu. Jedne večeri, krišom od gazde, piše svome dedi u selo.
"Dragi deda, Konstantine Makariču, evo ti pišem pismo. Nemam ni oca ni majčice, samo si mi ti jedini ostao na svetu".
Ujka Vanja
Anton Pavlovič Čehov je veoma značajno ime ruske klasične književnosti. On je tvorac moderne psihološke, ''lirske drame''. Njegova lirska drama je nedramska. U njenom težištu nije bogatstvo zbivanja, već intimni svet čoveka. Bogatstvo doživljavanja, emocija, raspoloženja izvor je osobina liričnosti Čehovljeve drame.