Izgleda da čoveka porobljavaju drugi ljudi ili njegova spostvena niskost istom brzinom kojom čovečanstvo stiče vlast nad prirodom. Čak i jasna svetlost nauke izgleda da može da sija samo na tamnoj pozadini neznanja. Svi naši pronalasci i sav naš napredak izgleda da se svršavaju time što se materijalne snage obdaruju intelektualnim životom, a ljudski život snižava do stepena tupe materijalne snage. Ovaj antagonizam između moderne industrije i nauke, s jedne, i bede i raspadanja, s druge strane, ovaj antagonizam između proizvodnih snaga i društvenih odnosa naše epohe jeste činjenica, opipljiva, predominantna i neosporna. Neke stranke mogu jadikovati nad njom; druge bi možda želele da se oslobode savremenih tehničkih tekovina, da bi se oslobodile savremenih sukoba. Ili one možda uobražavaju da takav značajan napredak u industriji iziskuje da bude upotpunjen odgovarajućim značajnim nazatkom u politici. Što se nas tiče, mi smo u zabludi u pogledu prirode toga lukavog duha koji neprestano izražava sve ove suprotnosti. Mi znamo da nove snage društva, da bi dobro funkcionisale, traže da njima vladaju novi ljudi, a to su radnici.
Govor održan na jubileju lista People's Paper 14. 04. 1856. godine