Taj svečani čin obavljen je "blagoslovom i rukom preosveštenog patrijarha Joanikija i svih arhijereja sabora srpskog, blagoslovom i rukom preosveštenog patrijarha bugarskog gospodina Simeona i svih arhijereja sabora bugarskog, a i molitvama i blagoslovom svečasnoga sabora Svete Gore Antona, pritom i svim igumanima i svim starcima sabora svetogorskoga". Najzad se spominju "arhijereji prestola grčkog i sav sabor". U kratkom žitiju patrijarha Save (1354-1375), delu jednog od nastavljača arhiepiskopa Danila II, govori se da Stefan Dušan "zauze ne malo gradova i krajeva grčkih..., uzvisi se srcem, zaželevši carsko dostojanstvo, venča se na carstvo"; osim toga, "ostavi od praroditelja predano mu arhiepiskopstvo... postavi sebi nasiljem patrijarha Joanikija".
Iz biografije Stefan Dušan