Hram je sav od jednog veličanstvenog kamena, riđeg i toplog, što pomalo podseća na rimski travertin; a njegove metope, u kojima se mišićave i voluminozne statue smenjuju sa ravnim i praznim površinama, podsećaju pomalo na hramove drevne Grčke. Ali hram u Tandžoru ipak je indijski po veličini, kao što je uobičajeno, ogromnoj: gopuram-i ili prilazne kule podižu se, veličanstvene, u vazduh i reklo bi se da služe kao stepenište do retkih zlaćanih oblaka na plavom nebu; naspram hrama, na jednom ogromnom postolju, u senci jednog kamenog baldahina, nalazi se ogroman bik težak nekoliko tona, ceo od crnog granita i kao bronza sjajan od votivnog ulja kojim je umazan; najzad, zidine što okružuju ogromno dvorište puno posvećenih građevina, kiklopske su po čvrstini i veličini. Gledajući ovaj ogromni i veoma bogati hram, ukotvljen među svojim dvorištima kao brod u luci, misao neminovno leti ka bezbrojnim bednim trošnim selima sazidanim od ćerpiča i palmovog lišća, što smo ih videli istog tog jutra; i pada nam na um da razmislimo o zavisnom odnosu što se pruža između onih koliba i hrama. Ovaj drugi posledica je onih; ali njih možda ne bi bilo, da hram nije bio sazidan.
Iz putopisa O Indiji