Abraham Mol - Šta je kič?
Izraz "kič" je slabo poznat u francuskom jeziku, upotrebljen tek slučajno u naučnoj literaturi, poglavito od E. Morena (Duh vremena). Kao opštepoznat, uobičajen, značajan pojam, vezan je pre svega za jedno razdoblje estetske geneze, za jedan stil koji je odsustvo stila, za jednu funkciju komfora koja se nadovezuje na njegove već ustaljene funkcije, za ono nešto što napredak stvara kao svoj "višak".
Abraham Mol - Robna kuća je pravi Svet za sebe
Toj slici treba da suprotstavimo sliku robne kuće u svoj njenoj veličini, građevine koja je zbrisala sa zemlje čitav blok zgrada, trgovačko sunce velikog grada kome služi 3 000 lica primajući 20 000 mušterija dnevno na 40 000 m². Radnja sa slobodnim ulazom u istom nivou sa trotoarom, gde ulaz ne podrazumeva moralnu obavezu kupovine, a ta je sloboda tako očevidna u tom otvorenom prostoru anonimnom za bezličnog posetioca, prijatnom za plašljive, bojažljive, za štedljive, privlačnom za kokete, sa svojim ogromnim izlozima koji se pružaju na ulicu svuda oko palate, a namenjeni su očima i željama.
Torsten Veblen - Principi mode su istakli sklonost dokoličarske klase za upadljivom potrošnjom i upadljivom dokolicom
Američki sociolog Torsten Veblen u svojoj knjizi Dokoličarska klasa, koju je objavio 1899. godine govori o dokolici i njenim oblicima, kao što su oblačenje, umetnost, više obrazovanje. On ističe da dominantna "klasa dokoličara" provodi životni stil "vidljive potrošnje" i afektirane besposlenosti i objašnjava kič smisao sociokulturnog fenomena odevanja.
Abraham Mol - Kič
U svom poznatom delu Psihologija kiča - umetnost sreće, francuski sociolog Abraham Mol svoj pristup kiču određuje kao socijalno-psihološko ispitivanje. Kič proglašava za umetnost sreće i ističe da ona čini svakodnevni život prijatnim pomoću niza rituala koji ga ulepšavaju. Po njemu se kič delo odlikuje ponavljanjem, gomilanjem i preteranom teatralnošću, stvarajući stereotipe koji odgovaraju brzom zadovoljavanju popularnih potreba.
Sreten Petrović - Kič omogućava da se održi stanje zatomljene svesti
"Vreme je novac"! Svim svojim "istrošenim", "isušenim" Bićem, kao danas jedinim egzistencijalnim slojem, čovek se angažuje u postignuću pragmatičke Punoće. Tom modelu "brzoga ispunjenja" i "mentalne gustoće" odgovaraju proizvodi za zabavu. Kao sladunjavi liker i nešto moćniji alkohol - koji služe za trenutno čovekovo opuštanje, pored kazina, burdelja i kafića - kič ostvaruju onu istu fukciju kao i sijaset neinventivnih vesterna, krimića ili herc-romana, novokomponovane muzike!
Samozaborav u masovnoj kulturi
Devedesete godine prošlog veka donele su velike promene kulturne konfiguracije srpskog društva i povećanje uticaja masovnih medija na kulturu i stil života običnih ljudi. Tako su masovni mediji imali ključnu ulogu u kreiranju "nove" srpske masovne kulture, koja izvire iz masovne kulture Zapada, ali postepeno razvija i svoje autentične karakteristike.