Ponedeljak, 20 Novembar 2017 11:23
Tomas Bernhard - Nikada nisam imao ni oca ni majku, ali Mišela de Montenja zato jesam, oduvek
Montenja sam oduvek voleo kao malo kog. Oduvek sam hrlio svom Montenju, kad god bi me spopao smrtni strah. Montenj me je usmeravao i navodio, pa i vodio i zavodio. Montenj je oduvek bio moje spasenje i moje izbavljenje. Kada sam na kraju u sve druge izgubio poverenje, u svoju nepregledno veliku filozofsku porodicu, koju bih jedino mogao da opišem kao nepregledno veliku francusku filozofsku porodicu, u kojoj je oduvek prisutna bila samo nekolicina nemačkih i italijanskih rođaka, koji su, moram reći, svi rano preminuli, kod svog Montenja oduvek sam bio kao kod kuće.
Objavljeno u
Društvo