U starom Egiptu pčele su bile simbol duše, a njihov med je bio stavljan u grobnice kao sveta ponuda za mrtve. Stari Egipčani su verovali da su pčele rođene iz suza Ra, boga Sunca koje su se kako su padale na tlo pretvarale u pčele. Pčela je takođe prikazana na carskom bregu faraona.
Stari Grci nazivali su pčele Melitta, što znači boginja majke meda. Pošto je izgledalo da umire zimi i vraća se u proleće, pčela je bila simbol smrti i ponovnog rađanja. Uz nju se vezuje mit o Aristeju, sinu boga Apolona i nimfe Kirene kome se pripisuje otkriće meda. Ovaj mit je zapisao latinski pesnik Vergilije u svojim čuvenim Georgikama. Kada su Aristeju uginule njegove pčele tražio je pomoć od majke Kirene. Majka ga je poslala proroku Proteju, koji mu kaže da su pčele uginule jer je pokušao da obeščasti Euridiku, a ako želi da dobije svoje pčele, mora da žrtvuje četiri bika i junice bez jarma na Likejskoj planini, a nakon devet dana crnu ovcu Orfeju. Pošto je to učinio, i kada se vratio nakon devetog dana našao je rojeve pčela kako izlaze iz tekućih lešina goveda i vise kao grozdovi s grana drveća.
Zbog svog neumornog rada, u hrišćanstvu pčela postaje simbol nade. Zbog meda i žaoke, smatra se simbolom Isusa Hrista. Ona predstavlja njegovu blagost i milost s jedne strane i pravdu s druge.
U indijskim tekstovima pčela simboliše duh obavijen peludom znanja. Slike pčela često se nalaze na grobovima kao znakovi života posle smrti, jer pčela postaje simbol besmrtnosti. Takođe, simboliše rečitost, poeziju i inteligenciju.
Rana verovanja tvrde da su pčele poslate sa neba. Zbog svoje sposobnosti da pronađu put kući preko velike udaljenosti, pčele su počele predstavljati duše pravednika, koji se vraćaju odakle su i došli (reinkarnacija). Takođe, pčela je simbol društvenog poretka, marljivosti, čistoće, plodnosti i brige. Veruje se da ubijanje pčele donosi nesreću.