Pesma Oprosti kamenu što ćuti se sastoji od četiri strofe, dva stiha u katrenima i druga dva u tercinama. U njoj se pesnik obraća čitaocu.
U pesmi Oprosti kamenu što ćuti ambijent ispunjen kamenjem ukazuje na tišinu, mir, samoću i ćutanje. Pesnik traži od čitaoca da “oprosti kamenu što ćuti i što tajnu sakriva“. On naglašava proticanje vremena “kap po kap u prazan krug“, kome se ne vidi kraj i odlazi bespovratno. Pošto niko ne zna šta ga čeka u budućnosti, pesnik poziva čitaoca da oprosti i bude jedno sa svetom oko sebe. On traži da oprosti ptici “koja i dahom hoće da ti postane drug“, “senci što ga prati i vetru i reci što šumno promiče“. Samoća i praznina su nešto što je jače od čoveka i vrte ga u krug, i zato pesnik kaže čitaocu: “Zagledaj se u tanke vlati i reci nečem malom: hodi.“ Ovi stihovi o obraćanju nečem malom izražavaju težnju da se čuje i oseti život prirode. Poslednja slika je ispunjena letom ptica sa “plavog mira“ na tople boje suncokreta i ukazuje na prijatne zvuke i boje prirode.