U grčkoj mitologiji ostaje svest o jedinstvu i ona ima sve svoje momente u sebi, dok se ona kod Indusa izrođava u neki očajnički nihilizam. Takođe, bogovi Indusa su razdrte vizije, grčki su lepi, blaženi, u čemu se svakako gubi realni princip, ali ipak deluje. Grčki bogovi su reprezentativni za večne momente, blagi ton realnog principa, koji u svom iščezavanju iza sebe ostavlja jedan lep svet. Ali oni su ipak samo pojave, nemaju krvi i mesa, samo su poput imaginacije, a ipak su za svest najrealnija bića. Ono životinjsko je sada iščezlo. Sa grčkim svetom bogova stoji kao sa principom prirode, koji posle oštre borbe sa carstvom životinja, završava u blagom tonu ljudskog sveta. Upravo kao kada izdiše realni princip, tako da potencije koje ovaj princip drže u napetosti tu napetost i umiruju u jedinstvu, tako stoji i ovde sa potencijom koja se stvara u svesti Boga.
Iz dela Seren Kjerkegor - Šelingova pozna filozofija