Ženke su tamnije od mužjaka. Na prozračnim belim, žućkastim ili sivim prednjim krilima se ističu crne tufne, a na zadnjim najčešće četiri crvena, narandžasta ili retko žuta kruga nalik na oko koja su upozorenje predatorima da je Apolonov leptir otrovan. Ovi krugovi mogu imati belu tačku u sredini, nalik na planinarske markacije kojima se označavaju planinarske staze u velikom delu Evrope.
Apolonov leptir se razmnožava jednom godišnje. Mužjaci lete okolo tražeći ženke. Nakon prvog parenja mužjak odabranoj ženki napravi svojevrstan "pojas nevinosti", strukturu koja onemogućava bilo kojem drugom mužjaku da se s njom pari. U jesen ženka polaže jedno po jedno jaje iz kojih treba da nastane gusenica, među lišajevima i grančicama pored biljke domaćina. Ali, jaja često "prespavaju zimski san" i gusenica se najčešće razvije u proleće. Ako gusenica uspe da se razvije u jesen, preko zime se larva smesti na samu zemlju ili ispod kamena. Kada dođe proleće od gusenice postaje leptir.
Apolonov leptir spada u ugrožene vrste leptira jer iz gusenice može da nastane leptir samo na određenoj temperaturi. Takođe, bitni faktori koji ga ugrožavaju su zagađivanje životne sredine i sakupljanje od strane kolekcionara. Zato spada u zaštićene vrste leptira.