Neoboriva je činjenica da su devetorica od ove dvanaestorice bili univerzitetski građani - što znači da su na neki način pronašli sredstva da dobiju najbolje obrazovanje koje Engleska može pružiti. U suštini, činjenica je da je od preostale trojice Brauning bio imućan, a da nije bio imućan, pitam vas, da li bi uspeo da napiše Saula ili Prsten i knjigu, da li bi Raskin uspeo da napiše Moderne slikare da su njegovom ocu poslovi krenuli naopako? Roseti je imao malu rentu, a pored toga je i slikao. Ostaje samo Kits, čiju je životnu nit Atropos presekla u mladosti, kao što je presekla Džona Klera u ludnici, a Džejmsa Tomsona opijumom kojim je uspavljivao razočaranje. To su užasne činjenice. Izvesno je - koliko god to bilo sramno po našu naciju - da siromašan pesnik, usled nekog propusta u našem državnom ustrojstvu, danas nema izgleda ni koliko šugav pas, kao što ih nije imao ni u proteklih dvesta godina. Verujte mi - a ja sam proveo dobar deo vremena tokom deset godina posmatrajući nekih trista dvadeset osnovnih škola - koliko god mi brbljali o demokratiji, kod nas se siromašno dete ne može nadati, baš kao ni nekad sin atinskog roba - da će se osloboditi ropstva i živeti u intelektualnoj slobodi u kojoj se rađaju veliki pisci.
Iz dela Umetnost pisanja