Za grčku demokratiju centralni značaj ima karakter "svetog grada države" - polisa. Polis je bila zajednica života i rada, gde su ljudi bili ravnopravni, u izvesnoj meri i zajednički rešavali pitanja od opšteg interesa. Stari Grk je bio vezan za zajednicu, za polis, čije je srce bio glavni trg na kome se okupljalo, trgovalo, sudilo. Koliko je bio važan polis i politika vidi se iz toga što je prvobitno značenje reči "idiot (idiotes)" - čovek koji se ne bavi politikom i koji je usmeren samo na svoje lične interese. Perikle naglašava značaj vezanosti za život zajednice: "Kod nas se jedan te isti čovek stara o životu države, kao i o svome vlastitome, kao i o tome da dovoljnim razmišljanjem uspe da shvati ono što se tiče svih, bez obzira što se jedan bavi ovom, drugi onom delatnošću. Jer, mi smo jedini koji čoveka, koji uopšte ne učestvuje u tim stvarima, ne smatramo građaninom već beskorisnim."
Demokratija polisa je participativna i aktivna. Ona obuhvata samo slobodne ljude, i čak i u najpotpunijem izrazu "vladavine naroda" u Periklovoj Atini, iz "naroda" su isključeni robovi i žene. Demokratija u polisu značila je privilegiju, koja je pre dužnost nego pravo: privilegiju zajedničkog učestvovanja u izgradnji "države", zajedničke države u ime zajedničkih interesa.